Na slikama s plaža u bivšoj Jugoslaviji nećete pronaći jednog debelog čovjeka. O čemu se zapravo radi? Daje se stručan odgovor.
Sigurno s vremena na vrijeme naiđete na neke stare fotografije plaža iz 1960-ih, 1970-ih, 1980-ih na internetu. Ne možete ne primijetiti da su gotovo svi na plaži dotjerani iu dobrom stanju. Što daje? Što se dogodilo — jede li moderni čovjek više od svog prethodnika? Upravo je to pitanje zanimalo britanskog novinara i istraživača Georgea Monbia.
On je na svom X accountu podijelio fotografiju s njujorškog Brighton Beacha iz 1976. godine i njome započeo zanimljivu raspravu.
Situacije u bivšoj Jugoslaviji nisu bile ništa drugačije nego u New Yorku. Na to ukazuju sve fotografije iz navedenih razdoblja, kao i sljedeća fotografija. George Monbioa je uz objavljenu fotografiju napisao:
“Na ovoj fotografiji iz 1976. sada bi se gotovo svi opisali kao mršavi. Pa što se dogodilo? Iznenadni gubitak snage volje, kako tvrde neki desničarski novinari? Ne. Monbiot je to nazvao ‘okruženjem za gojenje koje su stvorili proizvođači brze hrane i njihovih oglašivača.” To ga je nadahnulo da provede niz istraživanja o prehrambenim navikama i navikama tjelovježbe ljudi nekada i sada. Otkrio je da su, sasvim suprotno današnjem uvjerenju, ljudi zapravo jeli više tijekom sedamdesetih nego sada. Fizički radnici radili su više nego što rade danas. Djeca se danas kreću isto kao i prije 50 godina. Dakle, što se promijenilo?
Jedemo puno više šećera, tvrdi novinar!
Uvidi počinju dolaziti na vidjelo kada prođemo kroz detalje onoga što jedemo. Da, 1976. jeli smo više, ali bilo je drugačije. Svježeg mlijeka koje svatko danas kupuje dvostruko je više nego 1976. godine, jogurta je pet puta više, sladoleda tri puta više, a — gle — mliječnih deserata ima 39 puta više. Kupujemo duplo više jaja nego 1976., ali 34% više žitarica za doručak i četiri puta više grickalica sa žitaricama, duplo više krumpira i tri puta više čipsa
Iako nam je izravna kupnja šećera pala, šećer koji konzumiramo u pićima i slasticama gotovo je sigurno porastao (Imamo podatke samo za 1992. kada su brojke porasle. Možda, budući da smo 1976. pili samo 9 kalorija dnevno, ne jedan je mislio da je potrebno paziti na ove brojke). Drugim riječima, prilike za dodavanje šećera hrani su procvjetale! Kako neki stručnjaci već dugo govore, čini se da je to problem”, objasnio je Monbio
