Tokom kuhanja graha u vodu dodajte lovorov list, kim, mažuran, majčinu dušicu ili đumbir – začine čija svojstva pomažu u sprječavanju kasnijeg nastanka gasova u tijelu.
Dok se grah polako krčka u velikom loncu, drvena kašika lagano miješa sadržaj, a para se tiho diže i ispunjava kuhinju poznatim, domaćim mirisom koji budi apetit i sjećanja na porodične ručkove. Malo je jela koja mogu pružiti takav osjećaj sitosti i topline kao tanjir dobrog, domaćeg graha, naročito u hladnijim danima.
Grah je jedna od najzastupljenijih mahunarki u našoj kuhinji. Pristupačan je, zasitan i izuzetno hranljiv. Sadrži visok udio biljnih proteina, složenih ugljikohidrata i zdravih masti, ali i važne minerale poput kalija, željeza i fosfora. Tu su i vitamini B-kompleksa koji imaju značajnu ulogu u radu nervnog sistema i metabolizmu. Upravo zbog tog bogatog sastava grah se često preporučuje u ishrani, posebno onima koji ne konzumiraju mnogo mesa.
Ipak, uprkos svim prednostima, mnogi izbjegavaju grah zbog poznate nuspojave – nadutosti i stvaranja gasova. Ova pojava je posljedica složenih ugljikohidrata koje naš organizam teže razgrađuje, pa fermentacija u crijevima stvara neugodan osjećaj. Dobra vijest je da se taj problem može znatno ublažiti, pa čak i potpuno izbjeći, uz nekoliko jednostavnih koraka tokom pripreme.
Prvi i najvažniji savjet jeste namakanje graha prije kuhanja. Grah je najbolje potopiti u hladnu vodu večer ranije i ostaviti da odstoji preko noći. Na taj način se iz zrna ispire dio tvari koje uzrokuju nadimanje, a sam grah postaje mekši i brže se kuha. Neki preporučuju da se voda u kojoj je grah stajao obavezno prospe, što dodatno smanjuje mogućnost probavnih smetnji.
Sljedeći korak je pravilno kuhanje. Nakon što se grah ispere i stavi u lonac s čistom vodom, dobro je pustiti ga da kratko proključa desetak minuta, a zatim tu prvu vodu odliti i ponovo naliti toplom vodom. Ovaj postupak je stari, provjereni trik koji su koristile naše bake, a i danas se pokazuje vrlo učinkovitim.
- Posebnu ulogu imaju začini. Dodavanje lovorovog lista, kima, mažurana, majčine dušice ili đumbira tokom kuhanja nije samo stvar okusa, već i probave. Ovi začini imaju karminativna svojstva, što znači da pomažu u smanjenju stvaranja gasova i olakšavaju rad probavnog sistema. Osim toga, oni grahu daju bogatiju aromu i čine jelo lakšim za želudac.
Klasična priprema domaćeg graha često uključuje crni luk, praziluk ili šargarepu, kao i suho meso koje jelu daje puninu. Luk se sitno isjecka i dodaje grahu zajedno s lovorovim listom, dok se šargarepa može kratko propržiti kako bi pustila slatkoću. Suho meso ili rebarca se dodaju tokom kuhanja i polako omekšavaju, dajući čorbi dubok, dimljeni okus. Vrijeme kuhanja zavisi od vrste graha, ali najčešće traje od sat i po do dva sata.
Na samom kraju dolazi zaprška, bez koje mnogi ne mogu zamisliti dobar grah. Malo ulja i brašna se kratko proprže, doda se mljevena crvena paprika i sve se sjedini s grahom. Važno je paziti da zaprška ne zagori, jer tada može dati gorak okus. Nakon toga se jelo još kratko prokuha i sklanja s vatre da se ukusi povežu.
Pravilno pripremljen grah nije samo ukusan, već i lagan za probavu. Uz namakanje, zamjenu prve vode i dodatak pravih začina, možete uživati u ovom tradicionalnom jelu bez straha od nadutosti. Tako grah ostaje ono što treba da bude – jednostavno, hranljivo i utješno jelo koje okuplja porodicu za stolom i vraća nas provjerenim, domaćim okusima.
