U današnjem članku pišemo o jednoj od najpodmuklijih emocija koja nas može uništiti iznutra – zavisti. Ona se često pojavljuje kada se suočimo s tuđim uspjehom i srećom, a mi se osjećamo nesretni jer smatramo da nismo postigli iste stvari. U ovom tekstu istražujemo kako zavist utiče na naše ponašanje i kako se nositi s njom kako bismo sačuvali unutarnji mir.
- Zavist je, bez sumnje, jedan od najopasnijih osjećaja koji nas mogu obuzeti. Ona je poput tihe sjene koja nas prati i polako, gotovo neprimjetno, nagriza iznutra. Zavist nije buka koja se čuje – to je tiho, skriveno mučenje koje nas tjera da ne cijenimo tuđu sreću, već je doživljavamo kao prijetnju. Može se pojaviti kada tuđi uspjesi osvijetle naše vlastite nesigurnosti, kada nam postane jasno da nismo postigli ono što smo željeli.
Zavidni ljudi ne samo da žele ono što drugi imaju, već se njihova zavist često temelji na tihu mržnji prema tuđem uspjehu. Zavist nije samo želja za tuđim posjedovanjem, ona je duboko ukorijenjena želja da drugi ne uspiju, čak i kada taj uspjeh ne ugrožava nas direktno. S takvim osjećajem osoba postaje zatvorena i puna bijesa. Često, zavidni ljudi ne žele samo to što drugi imaju – oni žele da ta osoba izgubi to. Ta sramotna želja za tuđim neuspjehom najviše pogađa nas same, jer ona hrani našu unutrašnju nesreću.
Jedan poznat citat od Mihaila Žvanetskog odražava ovu stvarnost: „Ako se pojavi neko ko je spreman da pomjera planine, drugi će ga sigurno slijediti – i biti spremni da mu zavrnu vrat“. Ovo nam pokazuje da zavist ne mora biti samo vidljiva u riječima. Ona se manifestira u skrivenim djelima, u bolnim pogledima, u tihoj želji da drugome ne ide dobro Takvi postupci nisu samo loši za druge, nego i za nas, jer nas čine nesretnima i neispunjenima.
Zavist je, zapravo, vrlo destruktivna emocija. Stara bajka o kralju koji je želio saznati šta je razornije – zavist ili pohlepa – savršeno prikazuje duboku štetu koju ona može izazvati. Kralj je ponudio najzavidnijim ljudima iz svog kraljevstva da traže šta god žele, ali pod uvjetom da će drugome dati dvostruko više. Zavidna osoba, umjesto da traži nešto za sebe, poželjela je nešto zlo – „iskopajte mi jedno oko“, odgovorila je. Ova priča nam pokazuje koliko daleko zavist može ići** i kako može zamagliti zdravu prosudbu i izopačiti ljudsku psihu.
Mnogi filozofi i mislioci su svjesni razorne moći zavisti. Omar Hajam je zapisao: „Ako je radost u kući, raduj se tiše. Zavist vreba u blizini i možda čak i sluša“. Ovo nam jasno pokazuje da zavist nije samo prijetnja našim odnosima, već ona uništava unutrašnji mir i sigurnost. Zavidni ljudi često gube povjerenje u druge, gube prijatelje i osjećaj unutarnje sreće jer je njihova pozornost uvijek usmjerena na ono što nemaju, umjesto da uživaju u onome što imaju.
Slične misli iznosio je i protojerej Nikolaj Gurjanov, koji je govorio: „Nikada nemojte previše govoriti drugima o sebi. U trenucima zavisti slijepi počinju da vide, nijemi da govore, a gluhi da čuju“. Ovo je podsjetnik da previše otkrivanje naših želja i uspjeha može izazvati zavist, što onda stvara razdor i neprijateljstvo. Svi smo svjesni da zavist nije samo negativna za našu vanjsku okolinu, već i za naš vlastiti unutrašnji svijet.
Onoré de Balzac, u svom romanu „Bračni ugovor“, daje vrlo snažnu definiciju zavisti: „Zavist gura bezvrijedne ljude na sitna i podla djela, a dostojne ljude podstiče na rivalstvo“. Ovo je ključna razlika između zavidnih ljudi i onih koji su sigurni u sebe. Zavist ne razara one koji su zreli i samopouzdani – oni koriste zavist kao motivaciju da postignu još više, umjesto da je koriste kao alat za sabotiranje drugih.
Kako se nositi s ovom emocijom? Prvi korak je prepoznati je i ne dopustiti da nas ponese. Ne dozvolite da se zadržite u negativnim usporedbama** s drugima i ne pratite stalno tuđe uspjehe. To može biti vrlo iscrpljujuće i štetno za mentalno zdravlje. Umjesto toga, slavite vlastite male pobjede i priznavanje postignuća. Također, koristite zavist kao podsticaj da poboljšate sebe i svoj život.
Na kraju, sreća nije odsustvo zavisti, već sposobnost da vlastite emocije usmjerimo u pozitivnom pravcu. Svi možemo biti motivirani tuđim uspjehom, ali samo ako se to koristi kao gorivo za naš vlastiti rast. Kako Balzac kaže, pravi čovjek ne uništava uspjeh drugih, već gradi vlastiti put prema istinskoj radosti i poštovanju.
