Niko prošlost ne može promijeniti kakva god ona bila , ali svakako se može promijeniti razmišljnja , ambicija da postanemo bolji ljudi i pružimo svojoj djeci djetinstvo koje mi nismo imali..
Prema psiholozima, na romantične veze koje doživljavamo tijekom života značajno utječu naše rane interakcije s roditeljima. Kao rezultat toga, prilično je tipično da pojedinci dožive probleme privrženosti koji proizlaze iz njihovih odnosa s ocem, majkom ili primarnim skrbnikom. Ti rani odnosi uspostavljaju ono što se naziva obrazac intimnosti, koji služi kao temelj za našu interakciju s drugima u odrasloj dobi, kao što su primijetili psihijatri.
Tijekom djetinjstva i kasnijih godina, određenoj djeci može nedostajati blizak ili primjeren odnos brige sa svojim ocem. Suprotno tome, neki mogu iskusiti tako intenzivnu bliskost s obiteljskim patrijarhom da odnos postane patološki i štetan. Oba scenarija mogu dovesti do pojave problematične veze, koja se često naziva “problemi s tatom”.
- Što objašnjava poteškoće koje neki pojedinci doživljavaju u svojim odnosima s očevima? Iako se izraz “tatin problemi” često koristi, to nije službeno priznata dijagnoza mentalnog zdravlja.
Međutim, i statistike i praktično iskustvo pokazuju da se djeca koja imaju problematičan odnos sa svojim očevima tijekom godina formiranja često suočavaju s izazovima u svojoj sposobnosti stvaranja privrženosti s drugima kasnije u životu. Kada se očevi upuštaju u zanemarivanje ili zlostavljanje, ili ilustriraju druge štetne obrasce odnosa, to može rezultirati pojavom nesigurnog stila privrženosti, što kasnije dovodi do značajnijih poteškoća u emocionalnim odnosima.
Koje perspektive terapeuti imaju o izrazu “problemi s tatom”? Neki terapeuti izražavaju negodovanje prema ovom izrazu, jer sugerira da je dijete odgovorno za probleme koji proizlaze iz ponašanja roditelja. Nasuprot tome, drugi tvrde da je jasno da na sve pojedince utječe njihov odgoj. Disfunkcionalni odnosi između roditelja i djece mogu usaditi osjećaj nepovjerenja i nesigurnosti, što u konačnici rezultira dubljim poteškoćama s ocem i s njima povezanim posljedicama.
Prema psihijatrici Bianci L. Rodriguez, sasvim je prirodno da pojedinci dožive probleme privrženosti koji proizlaze iz njihovih odnosa s ocem, majkom ili primarnim skrbnikom. Ti početni odnosi uspostavljaju ono što se naziva obrazac intimnosti, koji služi kao osnova za interakcije odraslih s drugima.
Koji su primarni čimbenici koji dovode do problema u odnosima s očevima? Nastanku ovih poteškoća mogu pridonijeti različiti elementi, a posebno su zastupljeni određeni razlozi.
- Nezdrava intimnost Iako njegovanje bliske veze s likom oca može biti korisno, takvi odnosi povremeno mogu prijeći granice zdravlja, što dovodi do kontraproduktivnih i štetnih ishoda. Moguće je da je otac pokazao posebnu naklonost prema jednom djetetu, pretjerano mu se popuštao, ili da je dijete fizički i osobno više nalikovalo ocu nego svojoj braći i sestrama, što je rezultiralo povlaštenim tretmanom.
U težim slučajevima moguće je da otac djetetu pruži neprikladnu pažnju, što se može manifestirati kao tretiranje djeteta kao partnera ili čak sudjelovanje u seksualnom zlostavljanju. Takva iskustva mogu dovesti do dubokih psiholoških posljedica. Ključno je naglasiti da bliskost sama po sebi ne dovodi do razvoja problema; nego odnosi koji su pretjerano ili nezdravo bliski uzrokuju štetu.
Odsutni otac Suprotno tome, pojedinac može doživjeti poteškoće u odnosu s ocem zbog njegove odsutnosti, bilo zbog pretjeranih obaveza na poslu, života u inozemstvu, napuštanja obitelji ili problema s ovisnošću. Takva fizička odsutnost često je povezana s emocionalnom odvojenošću, što rezultira emocionalnom prazninom. U pokušaju rješavanja ovog nedostatka, pojedinci mogu kasnije tražiti pažnju, prisutnost i zaštitu starijih muškaraca, pokušavajući ispuniti ulogu oca. Taj je fenomen osobito raširen među ženama, kojima očinska figura često oblikuje percepciju idealnog partnera.
Seksualno zlostavljanje predstavlja značajan problem jer su djeca po prirodi ranjiva i inherentno se oslanjaju na roditelje da uspostave i održe odgovarajuće granice. Nažalost, postoje slučajevi u kojima pojedini roditelji, posebice očinske figure, prekoračuju te granice. Utjecaj seksualnog zlostavljanja na djecu je dubok, što dovodi do proturječnih emocija; možda žele voljeti pojedinca koji bi se trebao brinuti za njih, dok u isto vrijeme doživljavaju nevolju zbog postupaka te iste osobe.
Djeca koja su doživjela zlostavljanje često se smatraju odgovornima za svoje okolnosti. Osjećaji krivnje, srama, depresije i posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) mogu nastati kao posljedica traume, zanemarivanja i zlostavljanja.
