Tokom svog života, brojni ljudi prolaze kroz promjene svoje vjere i imena. To se često događa kako bi se prilagodili novom okruženju, dok postoje i oni koji to učine zbog ljubavi..
Dugo se nije otkrivalo da je Dijana Đoković promijenila ime odmah nakon krštenja u pravoslavnoj crkvi. Dok je narativ o preobraćenju Dijane Đoković u religiju dobro poznat, sada dobivamo uvid od Zdenka Žagara, Novakova djeda koji živi u Beogradu, dok nam prenosi svoju verziju događaja.
Rođen sam i odrastao u Vinkovcima, izjašnjavajući se kao Hrvat. Naime, moja bivša žena, Novakova baka, također je iz ovog grada. Životi su nam se ukrstili u Vinkovcima, gdje smo obojica bili na časničkim dužnostima. Kasnije sam se preselio u Beograd, dok je ona nastavila školovanje.
Po njenom dolasku na svijet je došla naša kći Dijana. Cijelo vrijeme svog postojanja dosljedno sam se identificirao ili kao Jugoslaven ili kao Hrvat. Nasuprot tome, Dijana je rođena i odrasla u Beogradu, gdje je kasnije postigla uspjeh s Novom S. Zdenko je, iako nerado, priznao da se Dijana odlučila distancirati od njega, pripisujući tu odluku njegovoj umiješanosti u razvod njezine majke.
Dijanin otac tvrdi da Diana njemu pripisuje krivnju za njihov razvod, izražavajući nemogućnost da mu to oprosti. Čvrsto tvrdi da su obje osobe doprinijele razvodu braka. Iako priznaje vlastitu krivnju, također priznaje da žena koja je umiješana snosi dio odgovornosti.
Nažalost, njegova kći ne razumije ovaj koncept i prekinula je svaku komunikaciju s njim. Važno je spomenuti da je nakon razvoda ušao u drugi brak; međutim, njegova druga žena je nažalost preminula. Kako je Diana promijenila svoje vjersko opredjeljenje? U kasnijoj fazi života Srđanova majka Stanka, koja se borila s rakom kostiju, izrazila je želju da joj se djeca krste.
Ovo razmišljanje potaknulo me da razmislim o vlastitom krštenju, pod utjecajem mog katoličkog odgoja iako sam cijeli život proveo u Srbiji. Iako nisam kršten u Katoličkoj crkvi, moje veze s ovom vjerom ostaju duboko ukorijenjene. Rođenje Marka u meni je potaknulo značajnu promjenu koja je dovela do moje odlučne odluke da prigrlim krštenje, ne samo zbog sebe nego i zbog svoje djece.
U svibnju 1992. donijeli smo zajedničku odluku o sudjelovanju u svetom obredu krštenja u povijesnoj žičkoj crkvi. Pri susretu sa svećenikom suočila sam se s potrebom da objavim svoje ime. Kad je čuo “Diana”, pogledao me zbunjeno i pojasnio da to ime nije u skladu s pravoslavnom tradicijom, budući da se češće povezuje s rimokatolicizmom.
Tražeći rješenje, tri puta je zaokružio oko oltara prije nego što se vratio i raspitivao se o mogućim pravcima djelovanja. Prisjetio sam se da katolici često imaju i kršćansko i građansko ime, te sam stoga predložio ideju da zadržim svoje izvorno ime uz prihvaćanje svog crkvenog imena.
Bilo mi je drago otkriti da je pristao na ovaj dogovor i izrazio sam mu svoju zahvalnost i naklonost. Dok sam suptilno promatrala Srđana, prepoznala sam da mu misli jure zapanjujućom brzinom i potiho sam poželjela da ona predstavlja nešto više od djevojke iz Srbije.
- U našem vedrom razgovoru primijetio je da me je pretvorio u Srpkinju, što me podsjetilo na zahtjevan tečaj koji sam pohađala u Nišu. Svaki put kad bi spomenuo ime Milica, uhvatila sam se kako instinktivno odgovaram s naglašenim “da!” Tada sam u potpunosti prihvatila ime Milica i spojili smo se kao muž i žena, kao Srđan i Milica Đoković”, ispričala je Noletova majka uz blistav osmijeh u emisiji “Dok anđeli spavaju”.
