Vitamini su esencijalne komponente koje ljudsko tijelo nije u stanju samostalno proizvesti, pa ih je nužno unositi hranom. Ovi spojevi nastaju u biljkama pod utjecajem sunčeve svjetlosti i/ili u bakterijama; u određenim slučajevima mogu se sintetizirati iu ljudskim ili životinjskim organizmima.
Prepoznato je da ljudska prehrana sadrži približno 40 vitalnih hranjivih tvari, što uključuje 13 vitamina, 15 esencijalnih minerala, minerala u tragovima ili elektrolita, zajedno s dodatnih 12 u obliku aminokiselina i esencijalnih masnih kiselina. Pojam “vitamin” uveo je poljski biokemičar Kazimir Funk 1912. godine, nakon što je izolirao kristalnu tvar iz riže.
Latinska riječ “vita”, što znači život, u kombinaciji s “-amine”, koja se odnosi na aminokiseline, izvorno je dovela do klasifikacije vitamina kao podskupine amina; međutim, ova se klasifikacija pokazala netočnom, ali naziv ostaje u suvremenoj upotrebi.
Vitamini su kategorizirani u dvije osnovne skupine: vitamini topljivi u vodi i vitamini topljivi u mastima.
Ovi kompleksi, koje dobivamo izvana, vitalni su za barem jedan bitan proces u ljudskom tijelu. Oni služe kao ključni kofaktori u kemijskim reakcijama uključenim u stanični metabolizam.
S obzirom na njihovu nužnost i nesposobnost organizma da ih samostalno proizvede, nužno ih je nabaviti iz vanjskih izvora, najbolje putem prehrane. Potrebe tijela za ovim vitaminima kreću se od pukih mikrograma (mcg) vitamina B12 do 60 miligrama vitamina C. Ovi spojevi igraju temeljnu ulogu u pravilnom razvoju metaboličkih reakcija koje se odvijaju u stanicama i tkivima.
Na primjer, vitamin C uključen je u više od 1000 metaboličkih reakcija u ljudskom tijelu. Vitamini postoje u raznim oblicima; na primjer, vitamin D se može manifestirati kao D3 (kolekalciferol) ili D2 (ergokalciferol).
Vitamin A, obično prisutan u hrani kao beta-karoten, zahtijeva daljnju aktivaciju da bi se transformirao u svoj aktivni oblik. U ovom slučaju, beta-karoten se pretvara u retinol, koji je aktivna varijanta vitamina A. Vitamini često međusobno djeluju ili ovise o prisutnosti drugog vitamina kako bi optimalno funkcionirali. Na primjer, vitamini B kompleksa zahtijevaju kofaktore kao što su kolin i inozitol.
Osim svoje temeljne uloge u metabolizmu, neki vitamini služe i kao antioksidansi. Proces staničnog metabolizma za proizvodnju energije zahtijeva kisik, koji tijekom svog prirodnog tijeka rezultira stvaranjem reaktivnih spojeva zajednički poznatih kao slobodni radikali. Za normalno funkcioniranje organizma neophodno je kontinuirano neutralizirati te slobodne radikale, a taj zadatak obavljaju antioksidansi.
Najpoznatiji vitamini koji pokazuju antioksidativna svojstva su A, C, D i E.
– Vitamin A (dobiva se iz provitamina beta-karotena)
– Vitamin C (djeluje u kombinaciji s vitaminom E)
– Vitamin D (proizveden izlaganjem sunčevoj svjetlosti ili unosom hranom)
– Vitamin E (služi kao antioksidans za lipide prisutne u staničnoj membrani)
– Vitamin K (doprinosi procesu koagulacije i vitalan je za funkcionalnost vitamina D)
Poznato je da vitamin D povećava snagu kostiju, podiže raspoloženje i promiče cjelokupno zdravlje i tjelesnu funkciju. Osim izlaganja sunčevoj svjetlosti i prehrambenih izvora, suplementi predstavljaju dodatno sredstvo za stjecanje vitamina D, zbog čega mnogi pojedinci razmišljaju o optimalnom vremenu za konzumaciju – ujutro ili navečer.
Stručnjaci sugeriraju da se vitamin D najučinkovitije apsorbira kada se uzima uz obrok zbog njegove topivosti u mastima, što ukazuje da je njegova učinkovitost maksimizirana kada se unosi uz hranu. S obzirom na to da doručak obično sadrži dovoljno zdravih masnoća, vitamin D je poželjno uzimati ujutro.
Ipak, onima koji preferiraju večernju konzumaciju, preporuča se kombinirati vitamin D s obrocima koji sadrže orašaste plodove i druge slične izvore masti. Hrana koja obiluje vitaminom D uglavnom uključuje ribu, punomasne mliječne proizvode, goveđu jetru, sojino mlijeko, jegulje i riblje ulje.
Kako biste u potpunosti iskoristili prednosti vitamina D, preporučljivo ga je kombinirati s magnezijem i kalcijem. Unatoč tome, treba biti oprezan kako bi se izbjegao prekomjerni unos ovog vitamina. Medicinski stručnjaci upozoravaju da produljena konzumacija visokih doza vitamina D može rezultirati nakupljanjem viška kalcija u tijelu, što potencijalno može dovesti do slabljenja kostiju, kao i oštećenja bubrega i srca.
