Vijest o smrti legendarnog pjevača Halida Bešlića duboko je potresla cijelu regiju, ali i njegove kolege s estrade koje su s njim dijelile godine prijateljstva, turneja i zajedničkih nastupa.
Među prvima koja se oglasila bila je Suzana Jovanović, dugogodišnja prijateljica Halida i supruga Saše Popovića, koji je prije nekoliko godina također preminuo. Njene riječi ispunjene emocijama, tugom i sjećanjem na dva velika čovjeka, dirnule su sve one koji su ih poznavali.
Suzana je, u razgovoru za medije, kroz suze ispričala da joj je vijest o Halidovoj smrti teško pala, gotovo jednako kao i onog dana kada je izgubila svog supruga Sašu. „Halid nije bio samo pjevač, on je bio duša Balkana, čovjek koji je imao veliko srce i uvijek bio spreman pomoći drugima. Kada je Saša preminuo, Halid je bio jedan od prvih koji je došao. Sjećam se, stajao je pored mene i tiho izgovorio: ‘Suzana, ovakvi ljudi ne umiru, oni ostaju u svima nama.’ Te riječi nikada neću zaboraviti,“ prisjetila se pjevačica.
Nakon smrti Saše Popovića, Halid i Suzana ostali su u kontaktu. Često su se čuli, razmjenjivali poruke, a Halid je, kako kaže, uvijek znao izvući osmijeh i u najtežim trenucima. „Imao je tu posebnu toplinu u glasu. Nije znao biti hladan, nije znao biti ravnodušan. Kada bi mi bilo teško, samo bi rekao: ‘Suzana, sve će to proći, samo pjevaj.’ Takav je bio – jednostavan, iskren, pravi prijatelj“, dodala je.
Suzana se prisjetila i jednog posebnog trenutka s posljednjeg susreta s Halidom. Vidjeli su se prije nekoliko mjeseci, na jednom humanitarnom koncertu, gdje je, kako kaže, Halid bio vedar i nasmijan, iako se već tada vidjelo da ga zdravlje polako izdaje. „Zagrlio me, nasmijao se i rekao: ‘Vidi, Suzana, još stojimo na nogama, to znači da ima nade.’ Taj njegov duh, ta energija, to ću pamtiti dok sam živa“, kazala je.
Njegova smrt, dodaje ona, ostavila je prazninu koja se neće moći popuniti. „Bio je čovjek koji je znao spojiti ljude. Nije pravio razliku ni po vjeri, ni po naciji, ni po porijeklu. Svi smo za njega bili isto – prijatelji. Danas kad ga nema, shvatam koliko je bio važan za sve nas. Kao što je jednom rekao za Sašu, sada ja kažem za njega: ‘Ovakvi ljudi ne umiru.’“
Mnogi su se sjetili i trenutka kada je Halid, nakon smrti Saše Popovića, ostao bez riječi. Novinari su ga tada upitali kako se osjeća i šta bi poručio Suzani, a on je samo izustio jedno: „Ne postoje riječi. Samo tišina zna koliko boli.“ Ta rečenica postala je simbol prijateljstva koje je trajalo godinama.
U svojim objavama nakon Halidove smrti, Suzana je podijelila zajedničke fotografije i emotivnu poruku: „Dva velika čovjeka, dva prijatelja koji su me naučili šta znači iskrenost i podrška. Halide, Saša te čeka tamo gore. Nastavite pjevati kao nekad, za nas koji vas volimo i koji vas nikada nećemo zaboraviti.“
Njene riječi prenijele su dubinu gubitka koju osjećaju svi koji su poznavali Halida. Bio je više od muzičara – bio je simbol jednostavnosti, dobrote i iskrene emocije. Njegove pjesme ostaju kao svjedočanstvo jednog vremena i čovjeka koji je znao prenijeti osjećanja bolje nego iko drugi.
„Neka mu duša nađe mir. Hvala mu za svaku riječ, svaki savjet i svaki osmijeh. Halide, nikada te nećemo zaboraviti,“ završila je Suzana, čime je još jednom podsjetila sve koliko je veliko nasljeđe koje je Bešlić ostavio iza sebe.
- Njegov odlazak označio je kraj jedne epohe balkanske muzike, ali i početak sjećanja koje će trajati vječno. Jer, kako je sam znao reći: „Čovjek umre tek kada ga zaborave.“ A Halida Bešlića, sigurno, niko neće zaboraviti.
