Nutricionisti sve češće ukazuju na to da i najjednostavnije namirnice mogu dobiti potpuno novu dimenziju ako se pripremaju na malo drugačiji način. Jedan od takvih primjera je i grašak, povrće koje je gotovo neizostavno u domaćoj kuhinji, ali koje često pripremamo rutinski, bez mnogo razmišljanja o okusu i hranjivoj vrijednosti.
Upravo zato stručnjaci predlažu novu, jednostavnu tehniku pripreme koja ne zahtijeva mnogo vremena, a daje iznenađujuće bogat i pun okus.
Većina ljudi grašak priprema na klasičan način – iz zamrzivača direktno u kipuću vodu, kratko kuhanje, cijeđenje i na kraju malo soli ili nekog drugog začina. Takav grašak je praktičan i brz, ali često ostaje blagog, gotovo neutralnog okusa. Drugi se odlučuju za tradicionalniju varijantu, u kojoj se prvo proprže crni ili bijeli luk, doda šargarepa, zatim grašak i na kraju zaprška koja jelu daje jačinu i gustoću. Iako je ova metoda mnogima omiljena, ona često opterećuje želudac i smanjuje nutritivnu vrijednost povrća.
Nutricionisti predlažu znatno jednostavniji, ali istovremeno sofisticiraniji pristup. Umjesto vode i zaprške, ključni sastojak postaje puter. U toplom tiganju otopi se mala količina putera, tek toliko da prekrije dno posude. Zatim se dodaje zamrznuti grašak, bez prethodnog odmrzavanja, i sve se poklopi. Grašak se potom polako dinsta na laganoj vatri, u vlastitoj tečnosti koju će sam pustiti tokom pripreme.
- Ono što ovu metodu čini posebnom jeste upravo spor proces kuhanja. Grašak se ne izlaže nagloj visokoj temperaturi i velikoj količini vode, zbog čega zadržava više vitamina i minerala. Puter mu daje puninu okusa, blagu kremastu notu i prirodnu aromu koja savršeno naglašava njegovu slatkoću. Nutricionisti dodatno preporučuju da se tokom kuhanja doda i jedna kašika šećera, jer ona pojačava prirodni slatkasti okus graška i čini jelo zaokruženijim i bogatijim.
Nakon desetak minuta laganog dinstanja, kada grašak omekša, mogu se dodati začini po želji. Bijeli luk se posebno dobro slaže s ovom pripremom, ali u manjim količinama, kako ne bi preuzeo glavni okus. Mirođija je još jedan dodatak koji se često preporučuje, jer unosi svježinu i blagu aromu koja savršeno balansira masnoću putera. Po potrebi se može dodati i malo soli ili bibera, ali umjereno, kako bi prirodni okus povrća ostao u prvom planu.
Prednost ovakvog načina pripreme nije samo u okusu, već i u lakšoj probavljivosti. Izbjegava se prženje luka i zaprška, koji kod mnogih ljudi izazivaju težinu u stomaku i probleme s varenjem. Ovako pripremljen grašak je lagan, ali zasitan, te se preporučuje i osobama koje vode računa o ishrani ili imaju osjetljiv probavni sistem.
Još jedna dobra strana ovog recepta je njegova svestranost. Grašak pripremljen na ovaj način može se poslužiti kao jednostavan prilog uz meso, ribu ili vegetarijanska jela. S druge strane, uz dodatak prženih jaja, kuhanog ili pečenog krompira i svježe sezonske salate, može postati potpuno samostalno i hranjivo glavno jelo. Upravo u toj jednostavnosti i prilagodljivosti leži njegova najveća vrijednost.
Na kraju, ovaj novi način pripreme pokazuje da ponekad nije potrebno mnogo sastojaka ni komplikovanih tehnika da bi se dobilo ukusno i kvalitetno jelo. Dovoljno je malo pažnje, strpljenja i jedan drugačiji pristup, a čak i obično povrće poput graška može postati pravi mali specijalitet na svakodnevnoj trpezi.
