U posljednjem prilogu podcasta ‘Mame kod Lane’ voditeljska uloga Lane Gojak Bajt ugostila je Jelenu Perčin, renomiranu hrvatsku glumicu iz svijeta televizije i kazališta, koja je inače i majka troje djece. U ovoj zadivljujućoj epizodi Jelena svoje neprocjenjive spoznaje i savjete dijeli s kolegama majkama, osvjetljavajući vlastita iskustva u odgoju svoje djece: četrnaestogodišnje Lote, petogodišnje Maše i trogodišnjeg Jakše.
Razgovor između Lane i Jelene započinje dirljivim tonom dok se one prisjećaju vlastitog djetinjstva. Jelena se na početku prisjetila svog idiličnog odrastanja na otoku Lopudu, isprepletenom s ljepotom Konavala. Rado se prisjećala goleme slobode koju je doživjela provodeći bezbrižne dane igrajući se na ulici. Tada je priroda bila skladan suputnik, a djeca su sama preuzimala svoju maštovitu igru, za razliku od današnjice gdje su roditelji sve više uključeni u orkestriranje aktivnosti svoje djece. Jelena je nadalje otkrila da je uspjela roditi troje djece prije tridesete, iako sada shvaća da bi energetski bilo lakše da je to učinila ranije. Koncept majčinstva nikad mi zapravo nije pao na pamet i nikad nisam razmišljala je li to nešto što želim i hoće li se to ikada ostvariti. Jednostavno, to nije bila tema na kojoj sam se bavio. Međutim, kad sam otkrila da sam trudna, obuzeo me neodoljiv osjećaj radosti i od samog sam početka uspostavila duboku vezu sa svojim nerođenim djetetom.
Jelenina primarna briga tijekom svake njezine trudnoće bila je dobrobit njezine bebe i nesmetan proces poroda. Zanimljivo, sve troje djece uspjela je roditi bez epiduralne. Porodu je pristupila kao osobnom izazovu, prethodno se temeljito istraživši i educirajući. Kad je rodila svoje prvo dijete, već je bila dobro informirana o zamršenosti procesa porođaja. Njezino glavno pitanje bilo je napreduje li njezino tijelo kako treba, a nakon što je dobila potvrdu, nije bilo potrebe za epiduralnom jer bi potencijalno mogla spriječiti prirodno napredovanje. Imalo je savršenog smisla podnijeti nelagodu i progurati se što je brže moguće kad je sve teklo glatko. Međutim, ako se pojave komplikacije i napredak se zaustavi, epiduralna bi mogla biti održiva opcija za očuvanje energije. U konačnici, sposobnost osjećanja i povezivanja s iskustvom porođaja bila je ključna u Jeleninoj perspektivi. U posljednjoj epizodi podcasta “Mame kod Lana” s Jelenom Perčin dijeli svoja iskustva s oporavkom nakon poroda te govori o važnosti poticanja dječje samostalnosti. Jelena se bavi konceptom dopuštanja djeci da prepoznaju svoje pogreške i uče iz njih, kao i značaj otvorenog razgovora o procesu odvajanja. Ona također pruža uvid u podučavanje djece odgovornosti, neovisnosti i suočavanju s frustracijama. Jelena ističe da je svaka situacija jedinstvena i da nema pravila. Osvrćući se na vlastite razvode, priznaje da su uključeni različiti pojedinci, što rezultira različitim iskustvima.
Iako mogu postojati potencijalne posljedice, ona vjeruje da je biti u lošem braku puno veći izazov. Jelena također napominje da razvod nije bio šok za njihovu djecu, jer je Momo, njen bivši suprug, često bio odsutan zbog obaveza na poslu. Jelena je istaknula važnost komunikacije, što joj se od početka dosljedno pokazuje. Za djecu je ključno da budu svjedoci zdrave komunikacije između roditelja, lišene bilo kakvih patoloških elemenata. Jelena vjeruje da se, kad god je to moguće, pojedinci trebaju potruditi ostaviti svoj bijes i bol po strani, stavljajući dobrobit svoje djece iznad svega. Ističući važnost komunikacije između otuđenih partnera, istaknula je njezinu iznimnu važnost. Kako bi se spriječilo da djeca uoče bilo kakve znakove napetosti ili sukoba, preporučljivo je minimalizirati komunikaciju u njihovoj prisutnosti. Djeca su nevjerojatno prilagodljiva i ne zahtijevaju pretjerano mistificiranje. Osobno sam si zadao da Loti, a sada i Maši i Jakši, nikad ne otkrivam razloge rastave.
Boli me pomisao da bi nedostatak ljubavi svojih roditelja mogli doživljavati kao nešto strašno. Međutim, kad je Lota stigla u prvi razred i počela postavljati pitanja, razgovarao sam s njom o tome. Uvjeravao sam je da još uvijek volim njezinog tatu, iako se više ne volimo i nismo više u braku. Naglasio sam važnost njihovog oca u našim životima i kako on ostaje značajna figura jer je njihov tata. Ovakav im je pristup pružio osjećaj stabilnosti i spriječio ih da osjete potrebu da biraju između svoja dva roditelja.
