Vjerojatno ste u nekom trenutku svog života tražili različite izvore o odnosu između težine i visine, samo da biste naišli na različite informacije. Danas u nastavku članka vam predstavljamo najprecizniji mogući izračun koji je u potpunosti točan. Na temelju ovog izračuna možete pouzdano odrediti odgovarajuću težinu za svoju visinu.
Prema Dnevnik.hr-u, bitno je priznati da iako postoje različiti alati za procjenu raspona umjerene težine pojedinca, ti instrumenti uzimaju u obzir čimbenike kao što su dob, visina i spol, koji možda neće pružiti sveobuhvatnu procjenu optimalne tjelesne težine pojedinca. Nadalje, važno je razumjeti da ne postoji jedinstvena formula koja može definitivno utvrditi točnu težinu koja se smatra idealnom za svakog pojedinca.
Štoviše, Dnevnik.hr naglašava da su čimbenici poput prehrane, tjelovježbe i stila života presudni u utjecaju na cjelokupno zdravlje, neovisno o težini pojedinca. Indeks tjelesne mase (BMI) je najčešće korištena metrika za procjenu tjelesne težine. Ovaj numerički izračun uzima u obzir i visinu i težinu, klasificirajući pojedince u različite kategorije kao što su pothranjenost, zdrava težina, prekomjerna tjelesna težina i pretilo.
Izračun indeksa tjelesne mase (BMI) izvodi se prema sljedećoj formuli: težina pojedinca se podijeli s njegovom visinom. Iako BMI služi kao vrijedna mjera za opću populaciju, on ne uzima u obzir individualne razlike u sastavu tijela, cjelokupnom zdravlju i određenim zdravstvenim stanjima. Na primjer, visoko trenirani sportaši koji posjeduju znatnu mišićnu masu mogu pokazivati viši BMI, no to ne mora nužno značiti nezdravu težinu.
Nadalje, BMI možda neće dovoljno uzeti u obzir varijacije među različitim rasnim ili etničkim skupinama, što može dovesti do netočnih procjena zdravstvenih rizika. Kako bi se dobilo sveobuhvatnije razumijevanje zdravstvenih rizika povezanih s veličinom tijela, mogu se koristiti alternativne metode kao što su omjer struka i bokova (WHR) i omjer struka i visine (WtHR).
Omjer struka i bokova (WHR) određuje se izračunavanjem odnosa između mjerenja struka i bokova, a služi kao potencijalni pokazatelj razine visceralne masnoće i rizika od srčanog udara. Da biste izračunali svoj WHR, započnite mjerenjem struka na njegovoj najširoj točki, koja se obično nalazi odmah iznad pupka. Nakon toga izmjerite svoje bokove na njihovoj najširoj točki i podijelite mjeru struka s tom mjerom kukova. Na primjer, ako vaš struk iznosi 71 cm, a bokovi 96 cm, izračun 71 podijeljen s 96 dao bi WHR od 0,74.
Izvješće koje je izdala Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2008. pokazuje da osobe s abdominalnom pretilošću karakterizira omjer struka i bokova (WHR) veći od 0,9 za muškarce i 0,85 za žene. Odnos između opsega struka, razine kolesterola i krvnog tlaka može se procijeniti pomoću metrike poznate kao omjer struka i visine (WtHR). Da biste odredili svoj WtHR, svoju visinu morate podijeliti s opsegom struka. Rezultat od 0,5 ili niži označava umjereni raspon.
Za precizniju procjenu sastava tijela bitno je usredotočiti se na postotak tjelesne masti umjesto da ovisi isključivo o BMI, WHR ili WtHR. Ova posebna metrika uzima u obzir različite vrste masti prisutne u tijelu i ključna je za postizanje optimalne fizičke izvedbe. Postoji nekoliko tehnika za mjerenje postotka tjelesne masti, kao što su kaliperi, bioelektrična impedancija i DEXA skeniranje.
- Ključno je priznati da se procjena ukupne dobrobiti pojedinca ne može postići samo mjerenjem veličine tijela. Usvajanje holističkog gledišta je od vitalnog značaja, jer zahtijeva razmatranje različitih elemenata, kao što su zdravstveno stanje pojedinca, izbor načina života, prehrambene navike, razine tjelesne aktivnosti i drugi relevantni čimbenici.
Ako pojedinac izrazi zabrinutost u vezi sa svojom težinom ili sastavom tijela, toplo se savjetuje da potraži savjet zdravstvenog radnika koji je sposoban izvršiti dodatne procjene i dati prilagođene preporuke. Promišljenim integriranjem i sintetiziranjem niza alata i metodologija, pojedinci mogu postići sveobuhvatno razumijevanje tjelesne težine i cjelokupnog zdravlja, čime im se omogućuje donošenje informiranih odluka o svojim zdravstvenim strategijama.
