U današnjem članku vam donosimo tužnu vijest koja je potresla cijelu muzičku scenu i brojne poštovaoce narodnog i zabavnog melosa. Iznenada nas je napustio poznati srpski muzičar Buda Savić, čovjek čije je ime godinama bilo sinonim za pravu narodnu muziku i bezbrojne uspješne saradnje sa najpoznatijim pjevačima s naših prostora.
Njegova smrt zatekla je mnoge, a kolege, prijatelji i publika teško prihvataju činjenicu da ga više nema. Vijest o njegovom odlasku proširila se društvenim mrežama, a brojne javne ličnosti izrazile su tugu i nevjericu.
Buda Savić bio je jedan od onih muzičara koji su svoj život posvetili muzici, ali i ljudima oko sebe. Njegov talenat, skromnost i vedar duh bili su prepoznatljivi gdje god bi se pojavio. Radio je s brojnim velikim imenima muzičke scene, a mnogi pjevači su upravo uz njegovu pratnju i savjete izgradili karijere. Bio je cijenjen kao profesionalac, ali prije svega kao dobar čovjek koji nikada nije zaboravio odakle je potekao.
Njegovi prijatelji i saradnici govore da je Buda do posljednjih dana radio ono što je najviše volio – svirao i stvarao muziku. Iako je bio poznat po skromnosti, iza sebe je ostavio bogatu muzičku zaostavštinu. Njegov rad obilježen je iskrenom emocijom i nevjerovatnim osjećajem za ritam, što ga je izdvojilo od mnogih. Ljudi koji su ga poznavali kažu da je uvijek bio spreman pomoći, da je znao nasmijati i u najtežim trenucima, a njegova energija bila je zarazna.
- Nakon vijesti o njegovoj smrti, društvene mreže preplavljene su porukama saučešća. Među prvima se oglasila poznata pjevačica s kojom je Buda godinama blisko sarađivao. U objavi punoj tuge, istakla je koliko joj je teško da prihvati njegov odlazak i da joj je srce slomljeno od bola. „Otišao je moj dragi prijatelj, čovjek s kojim sam provela najljepše trenutke na sceni i van nje. Bio je moj oslonac, moj muzički brat i neko ko je znao razumjeti svaku moju emociju. Ne mogu vjerovati da ga više nema“, napisala je vidno potresena pjevačica.
Ona je dodala i da će mu biti vječno zahvalna za sve što ju je naučio, za svaku pjesmu, svaki savjet i svaki osmijeh koji je znao podariti i kada su dani bili teški. Njene riječi odražavaju bol koju osjećaju svi koji su ga poznavali. Buda nije bio samo muzičar – bio je prijatelj, mentor i čovjek koji je svojom pojavom donosio mir i toplinu.
Mnogi se prisjećaju i zajedničkih nastupa, turneja i anegdota koje su dijelili s njim. Pričaju kako je znao da stvori atmosferu u kojoj je svako mogao da se osjeća kao dio porodice. Upravo ta njegova ljudskost i iskrena ljubav prema muzici ostavili su dubok trag. Kolege su ga poštovale ne samo zbog njegovog umijeća, već i zbog načina na koji je nosio svoju popularnost – skromno, tiho i s poštovanjem prema svakome.
U trenutku kada se opraštamo od njega, ostaje praznina u svijetu muzike, ali i u srcima svih koji su imali sreću da ga upoznaju. Njegove pjesme, zvuci harmonike i sjećanja na lijepe trenutke koje je stvorio sa svojim kolegama ostaće kao svjedočanstvo o jednom velikom čovjeku i umjetniku.
Porodica, prijatelji i poštovaoci oprostiće se od Bude Savića u krugu tuge, ali i ponosa, jer je iza sebe ostavio djelo koje će trajati. Takvi ljudi zapravo nikada ne odlaze potpuno – žive kroz muziku, kroz priče i kroz srca onih koji ih pamte. Smrt jeste rastanak, ali sjećanje na njega biće vječno. Njegov osmijeh, ton harmonike i duh koji je unosio u svaku pjesmu, nastaviće da živi među svima nama.
