Tokom nastupa u emisiji Jovane Matić Đokić “Nije sve tako crno”, Nataša Alimpić je podelila svoju životnu priču i progovorila o izazovnim ranim fazama svoje karijere. Sa decenijskim iskustvom iza sebe, Natašin put je započeo u kafani njenog oca, gde je prvi put uhvatila mikrofon sa nepunih 15 godina.
Međutim, kada se porodični restoran suočio sa teškim finansijskim prilikama i na kraju zatvoren, donela je tešku odluku. da napusti kucu. Živeći u skromnoj garaži, provela je nebrojene godine usavršavajući svoj zanat, izvodeći serenade publici u barovima. Tokom školovanja suočila se sa maltretiranjem svojih vršnjaka zbog svog talenta za pevanje i želje da podrži svoje roditelje. Trpjela je izrugivanje i isključivanje, etiketirana kao “pjevačica” i postala meta ismijavanja. Finansijska ograničenja spriječila su je da posjeduje lijepe patike ili da učestvuje u školskim izletima, što je samo podstaklo zadirkivanje. Uprkos ovim izazovima, uvijek je imala duboku ljubav prema obrazovanju i bila je izvanredna u akademskom smislu.
Njen krajnji cilj je bio da stekne fakultetsku diplomu, čak i ako je to značilo da je nastavi kasnije u životu. Prije ovog trenutka za nju to jednostavno nije bilo izvodljivo. Žonglirajući sa više poslova, često je bila iscrpljena i društveno povučena, privlačeći pažnju razredne starešine. Nažalost, učiteljica je pogrešno vjerovala da je roditelji pritiskaju na ovakav način života, a u stvarnosti nisu. Maltretiranje se nastavilo čak i tokom praznika, dok su je drugovi iz razreda nastavili da joj se rugaju, nazivajući je “pevačicom” i rugajući se njenom uživanju u bakšišima.
Činilo se kao da je u središtu cirkuske točke koja se ne završava. U tom trenutku sam donijela odluku da raspust provedem u klupi, ili odspavam ili se spremam za sljedeći čas. Čula sam razgovore, a posebno su se isticale Natašine riječi: “Djeca koja su išla sa mnom u školu imala su mnogo bezbrižnijeg života, nikad o mojim okolnostima. Uvijek su bili lijepo obučeni, išli na izlete, imali su najnovije telefone. Ja nisam imao ništa od toga. Tek kada sam napunio 18 godina, prvi put sam mogao da odem na plažu i morao sam to da platim sam.” Dok je govorila, pevačičino lice su tekle suze.
