Halid Bešlić je danas je ispraćen na vječni počinak kao jedna veoma cijenjena i poštovana osoba. Bio je poznat po tome da su ga svi voljeli , i da je svima pomagao. Međutim , postoji jedna osoba s kojom Halid nije bio u dobrim odnosima.
Iako se dugo govorilo da se neće pojaviti, upravo njegov dolazak izazvao je najviše pažnje. Još više zato što je riječ o sahrani pjevača s kojim je Halid prije nekoliko godina bio u ozbiljnom sukobu, a njihova svađa punila je novinske stupce i izazivala lavinu komentara na estradi. Ipak, ovaj put emocije su prevladale sve nesuglasice. Halid je, tih i dostojanstven, došao da isprati kolegu na vječni počinak.
Oni koji su ga vidjeli kažu da je izgledao duboko potreseno. Nije davao izjave, nije želio da govori za medije, ali njegovo prisustvo bilo je dovoljno da svi shvate koliko mu je teško. Približio se porodici preminulog, tiho im izgovorio saučešće, a zatim zastao pored kovčega, prekrižio se i kratko se pomolio. U tom trenutku mnogi su zaplakali, jer su znali da iza njihovog sukoba nije stajala prava mržnja, već nesporazum koji je, kako se sada čini, Halid odavno oprostio.
Njih dvojica su nekada bili nerazdvojni. Nastupali su zajedno, dijelili pjesme, turneje, ali i privatne trenutke. Međutim, jedan događaj, o kojem se mnogo pisalo, doveo je do zahlađenja odnosa. Prema riječima ljudi iz njihovog okruženja, radilo se o pogrešnom tumačenju jedne izjave koja je dospjela u medije. Riječi su bile preoštre, ponos je prevladao, a prijateljstvo se polako gasilo. Ipak, ni Halid ni pokojni kolega nikada nisu jedno o drugom govorili ružno. Uvijek su birali riječi i pokazivali međusobno poštovanje, iako se više nisu družili.
Na sahrani je Halid, prema riječima svjedoka, dugo stajao pored groba. Gledao je u zemlju i djelovao zamišljeno, kao da u sebi vodi razgovor sa onim koga više nema. Neki su čuli kako tiho izgovara: „Sve sam ti halalio, brate.“ Ta rečenica odjeknula je među prisutnima i mnoge ganula do suza. Nije bilo potrebe za dodatnim objašnjenjem – u tim riječima bila je sažeta čitava emocija, žal, ali i mir koji dolazi s oprostom.
Mnogi pjevači i prijatelji iz svijeta muzike kasnije su komentarisali njegov postupak. Neki su rekli da je to pravi primjer ljudskosti i veličine, da je Halid pokazao kako istinska dobra duša nikada ne nosi mržnju u srcu. Drugi su dodali da su takvi trenuci podsjetnik svima koliko su sujete i nesporazumi prolazni, a da je ono što ostaje – sjećanje na zajedničke godine, pjesme i emocije koje su dijelili s publikom.
Nakon sahrane, Halid se nije zadržavao. U tišini je otišao, bez riječi, bez pozdrava, kao da je želio da taj čin oproštaja ostane ličan. Kasnije su bliski prijatelji rekli da ga je cijela situacija duboko pogodila, ali i da je osjećao olakšanje jer je došao i odao počast čovjeku s kojim ga je nekada vezalo iskreno prijateljstvo.
U vremenu kada je estrada često puna rivalstava i sukoba, njegov gest pokazao je da su empatija i oproštaj još uvijek moguće. Halid Bešlić, koji je sam prošao kroz mnoge životne kušnje, pokazao je da je veći od svake svađe. Njegova tiha prisutnost na sahrani bila je snažnija od bilo kakve izjave. Ljudi su to prepoznali – i taj trenutak ostaće zapamćen kao primjer kako se veličina čovjeka ne mjeri brojem pjesama ili nagrada, nego srcem koje zna oprostiti.
- I dok se povlačio niz stazu groblja, mnogi su komentarisali da se upravo tada zatvorilo jedno poglavlje njegove karijere – ono koje je nosilo gorčinu. Umjesto nje, ostala je tišina, mir i sjećanje na dva velika umjetnika koje je, makar na kraju, ponovo spojila ljudskost.
