Zena po imenu Kler Dejvis-Iton nije pridavala puno pažnje kvržici koju je napipala na vratu, misleći da to nije ništa ozbiljno. Kvržica je bila male veličine, otprilike kao zrno graška, a ona nije pomislila da bi mogla biti znak ozbiljne bolesti.
Međutim, nakon što je njen izabrani ljekar insistirao na dodatnim pretragama, dobila je poražavajuću dijagnozu – rak jezika koji se već proširio na limfne čvorove.
Kler je tada imala 42 godine, bila je majka dvoje djece, a dijagnoza joj je potpuno promijenila život. Nije mogla ni zamisliti koliko će ta dijagnoza uticati na njenu svakodnevicu i borbu koju će morati da vodi. U martu 2016. godine započela je šestosedmični ciklus radioterapije u kombinaciji sa hemoterapijom. To je bio samo početak njenog izuzetno teškog puta. Iako je postupak imao za cilj uništavanje ćelija raka, Kler je znala da bi terapija mogla biti mučna i iscrpljujuća, a sama hemoterapija izazivala joj je tešku mučninu. „Nije bilo strašno samo meni, bilo je strašno i mojoj djeci. To vam oduzme svu snagu. Hemoterapija mi je izazivala mučninu. Bila sam potpuno iscrpljena“, prisjetila se Kler.
Nakon nekoliko meseci, novembar 2016. godine donio je ohrabrujuće vijesti. Kler je ušla u remisiju, što joj je omogućilo da sa porodicom dočeka Božić bez straha od daljnjeg pogoršanja. Tijekom praznika uklonjena joj je i sonda za ishranu, koja joj je bila nužna jer nije mogla normalno žvakati ni gutati zbog posledica liječenja. Međutim, iako su se stvari činile boljima, Kler je još uvijek nosila teret ove borbe. Njene fizičke sposobnosti nisu bile iste, a ni finansijska situacija nije bila povoljna. „Nisam mogla jesti meso, nisam mogla spremati ručak, a zbog svih posljedica bolesti nisam imala ni novca za praznike“, ispričala je.
Godine su prolazile, a Kler je nastavljala s životom, unatoč svim nedaćama. Međutim, u junu 2019. godine, osjetila je novu kvržicu. S obzirom na to da je bila umorna i iscrpljena, odmah je posumnjala da bi to mogla biti nova prijetnja. Tri meseca kasnije, njene sumnje su se obistinile. Rak se vratio i proširio se na druge dijelove njenog tijela. Uslijedila je operacija uklanjanja tumora i dijela zdravog tkiva iz limfnih čvorova, ali operacija nije bila dovoljna da se bolest potpuno zaustavi. Kler je bila suočena s izborom: novi ciklus radioterapije koji bi mogao biti smrtonosan, ili nastavak života bez liječenja s prognozom od samo šest mjeseci života.
S obzirom na to da nije imala mnogo izbora, Kler je odlučila nastaviti s terapijom, uprkos rizicima koje je ona nosila. „Pitala sam šta bi se dogodilo ako ne nastavim liječenje i rečeno mi je: šest mjeseci. Nisam željela da čujem nastavak te rečenice“, prisjetila se. Drugi ciklus liječenja bio je izuzetno težak, ali Kler je odlučila izdržati. „Bila sam spremna odustati. Iskreno, nisam mislila da ću dočekati taj Božić“, priznala je.
Nakon teškog ciklusa liječenja, 9. decembra 2019. godine završila je terapiju. Ali, čak ni tada, strah od povratka bolesti nije je napustio. Tri godine kasnije, 50. rođendan Kler bio je poseban trenutak, jer joj je saopćeno da je potpuno izliječena. Nakon pet godina borbe, ona je konačno bila slobodna od raka.
Kler danas ističe da joj je bolest promijenila život na mnogo načina. Dok se suočava s povremenim poteškoćama u gutanju, ona smatra da joj je iskustvo s rakom omogućilo da ceni život na nov način. „Naučila sam da sutra nije zagarantovano, već privilegija“, kaže Kler, sada 51-godišnja žena koja je prošla kroz najteže trenutke svog života i izašla iz njih jača nego ikad.
Rana dijagnoza i pravovremeno liječenje ključni su za uspješan ishod liječenja raka jezika i drugih oblika raka usne šupljine. Prema stručnjacima, ako se rak dijagnosticira u ranoj fazi, prognoze su povoljne i više od 80% pacijenata može da živi još najmanje pet godina. Međutim, kada se rak već proširi, šanse za potpuno izlječenje znatno opadaju. Simptomi na koje treba obratiti pažnju uključuju rane ili čireve na jeziku koji ne zarastaju, crvene ili bijele mrlje, otežano gutanje, bol u uhu, bolove u vratu, kao i gubitak težine.
Pušenje i konzumacija alkohola ostaju glavni faktori rizika, ali rak se sve češće pojavljuje i kod osoba bez tih faktora, zbog čega je važno reagirati odmah ako primijetite bilo kakve simptome.
