Moguće je da često osjećate iscrpljenost i umor, ali možda niste razmišljali o tome da to pomenete svom doktoru , smatrajući da je to privremeno stanje. Ipak, kronični umor je priznat kao medicinski poremećaj.
Od ove bolesti boluje 60.000 Srba, a njenu ozbiljnost priznaju prvenstveno medicinski radnici i oboljeli. Prilikom posjete K1, kardiolog dr. Branislav Milovanović istaknuo je da je to stanje formalno poznato kao “postviralni sindrom umora”. Istaknuo je njezinu prijašnju povezanost s virusnim infekcijama. Liječnik naglašava da srž problema leži u neprepoznavanju i sklonosti trivijalizaciji ovog stanja. Profesor pojašnjava da pojedinci nakon napornih psihičkih ili tjelesnih aktivnosti osjećaju umor, koji nestaje uz dovoljno sna i odmora.
Štoviše, umor može proizaći iz stanja poznatog kao “izgaranje na poslu”, osim što se kategorizira kao bolest koja se naziva sindrom kroničnog umora. Dr. Milovanović ističe ozbiljnost ove bolesti koju je Svjetska zdravstvena organizacija prošle godine klasificirala kao R-53.8. Nakon infekcije COVID-om, manifestirao se na način sličan epidemiji, a postoji uspostavljena šifra, G-93.3, koja datira iz 1969. za ‘postvirusni sindrom umora’. Sindrom kroničnog umora smatra se usporedivim s onkološkim bolestima i AIDS-om. Trenutačno su u tijeku rasprave o produljenom COVID-u.
Ipak, gošća Jutarnjeg programa ističe da je ono što se fundamentalno događa porast sindroma kroničnog umora. Dana 12. svibnja, Europski parlament donio je rezoluciju kojom se određuje dan za podizanje svijesti o ovom stanju, s namjerom da se dodijele posebna sredstva za podupiranje tekućih istraživanja o epidemiji sindroma kroničnog umora, koja može rezultirati invalidnošću. “Najopasniji aspekt je to što prvenstveno utječe na mlađe pojedince”, primjećuje profesor. Što točno predstavlja kronični umor?
Osobe zaražene virusnom infekcijom, osobito COVID-19, mogu se susresti s umorom popraćenim kognitivnim problemima kao što su zaboravnost, problemi u koncentraciji i povećane razine nervoze ili tjeskobe, koji se manifestiraju u 80 posto slučajeva. Uz to, mogu doživjeti neurološke simptome, koji mogu uključivati grčeve mišića, osjećaj trnaca, vrtoglavicu pri stajanju ili slučajeve nesvjestice.
Nadalje, sindrom kroničnog umora obuhvaća dugotrajne i jake glavobolje, zajedno s bolovima u mišićima i zglobovima, kao i gastrointestinalne probleme poput sindroma iritabilnog crijeva, a svi oni traju više od šest mjeseci. Dr. Milovanović ističe da se ovo stanje ne doživljava samo kao bolest, već i kao invaliditet, jer pacijenti u konačnici ne mogu zadržati posao.
Unatoč dostupnosti naprednih dijagnostičkih instrumenata kao što su MRI, ultrazvuk i skeneri, određene abnormalnosti ostaju neotkrivene; u svojoj srži, najznačajnije promjene događaju se unutar autonomnog živčanog sustava. Ova zamršena mreža upravlja cjelokupnim radom svih tjelesnih organa i unutar nje se događaju značajne promjene.
Profesor Milovanović već dva desetljeća istražuje ovu problematiku i pojašnjava da test učinkovito identificira oštećenja, posebice barorefleksa koji se nalazi u karotidnim arterijama, a koji ima ključnu ulogu u regulaciji krvnog tlaka.
Ovo objašnjava razlog zašto pacijenti često doživljavaju fluktuacije krvnog tlaka, pulsa i nestabilnosti, naglašavajući potrebu za redovitim kardiološkim procjenama. “Primarni izazov leži u ograničenom broju dostupnih laboratorija za testiranje autonomnog živčanog sustava u regiji. Trenutačno se takvi kapaciteti nalaze u KBC ‘Bežanijska kosa’, Klinici ‘Rebro’ u Zagrebu i KC Ljubljana. Prije petnaestak godina osnovao sam regionalni centar i trenutno nadgledam centar u Banjoj Luci”, navodi profesor.
Uobičajena zabluda u vezi s ovom bolešću je mišljenje da ona uključuje samo umor i da se može ublažiti odmorom. Studije su pokazale da se temeljne promjene odvijaju u organelama koje se nazivaju mitohondriji, a oporavak od virusnih infekcija je neophodan prije nego što se može očekivati bilo kakvo poboljšanje, što dovodi do stanja invaliditeta. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, tek 10 posto pacijenata pokazuje znakove poboljšanja nakon ciljane terapije.
Ipak, profesorica Milovanović ističe nužnost multidisciplinarnog pristupa liječenju, jer ovaj sindrom nakon dva desetljeća bavljenja problemom dovodi do “zakazivanja” svih tjelesnih sustava.
Primjena ciljanih lijekova za mitohondrije, kao i obnavljanje vitalnih vitamina i minerala, od iznimne je važnosti. Nadalje, mogu se pojaviti metabolički poremećaji, s gastrointestinalnim problemima koji se manifestiraju u 80 posto slučajeva, osobito sindromom iritabilnog crijeva; stoga je sudjelovanje specijalista u procesu liječenja neophodno, ističe prof. Još jedna zabrinutost je da čak ni zdravstveni djelatnici često nemaju dovoljno razumijevanja za ovo stanje, s obzirom na to da ono tek treba biti uključeno u sveučilišne nastavne planove i programe. Sindrom kroničnog umora postojao je prije pojave COVID-19, zajedno s povezanim vezama među oboljelima.
Savjetuje se da osobe koje imaju ove ili slične simptome potraže konzultacije s liječnikom, obično liječnikom opće prakse. Dr. Milovanović pojašnjava: “U slučaju nesvjestice, vrtoglavice, aritmije ili oscilacija krvnog tlaka bit će upućena neurologu ili kardiologu. Neophodno je napraviti neurološke i kardiološke evaluacije, a zatim i procjenu autonomnog živčanog sustava kako bi se pratile eventualne promjene.”
