Na Balkanu hljeb ima veliku važnost kao osnovna namirnica koja ide uz gotovo svaki obrok. Brojne domaćice navode da i dalje osjećajuako, ukoliko uz ručak konzumiraju hljeb. Postoje razni recepti za pripremu hljeba.
Da biste napravili ukusnu štrucu američkog kruha, pomiješajte 800 grama brašna s 2 žličice soli. U smjesu umiješajte 2 žlice šećera i 10 grama suhog kvasca. U posebnoj zdjeli pomiješajte 500 mililitara tople vode s 30 mililitara maslinovog ulja, koje se često koristi u kulinarstvu. Dodatno, uključite ulje dobiveno od sjemenki suncokreta i mlijeko kao dio pripravka.
Posudu lagano premažite maslinovim uljem i nastavite peći na temperaturi od 200°C (392°F) u trajanju od 30 do 40 minuta. Za slatku štrucu kruha pomiješajte 350 mililitara tople vode s jednom žličicom soli. Za recept su potrebne ukupno 2 žličice šećera uz 7 grama suhog kvasca. Uz to, sadrži 100 grama integralnog brašna i 440 grama pšeničnog brašna.
Da biste napravili štrucu bijelog kruha, započnite zagrijavanjem 420 mililitara vode na odgovarajuću temperaturu i dodajte 1 čajnu žličicu šećera za poboljšanje okusa. Recept zahtijeva dodavanje 10 grama suhog kvasca i 670 grama pšeničnog brašna. Za bolji okus dodajte 1 čajnu žličicu soli u smjesu. Nakon što se sastojci sjedine, pecite ih na temperaturi od 250°C (480°F) 30 minuta.
U posebnom pripravku pomiješajte 20 mililitara maslinovog ulja s 50 grama mekinja. Nakon miješanja, stavite kruh u pećnicu na 240°C (460°F) otprilike 30 do 35 minuta, kada će biti spreman za uživanje.
Vizualni prikaz kruha igra ključnu ulogu u priči o civilizaciji, budući da je uzgoj žitarica omogućio pomak od stila života usredotočenog na lov i mobilnost na stil koji se temelji na ustaljenim poljoprivrednim metodama. Najraniji oblici kruha vjerojatno su bili napravljeni od mješavine vode i divljih žitarica, služeći kao preteča današnje pšenice, koja se mljela i pekla na kamenim pločama unutar špilja. Oko 1500. godine prije Krista Egipćani su počeli proizvoditi prvi kruh od pšenice i ječma. Ovaj rani kruh je vjerojatno bio beskvasni, nalik kolaču napravljenom od brašna i soli.
Stari Egipćani dokumentirali su proces pečenja, koji je podrazumijevao postavljanje tijesta među žeravicu i ispod pepela u pećnici. Izrađivali su kruh u različitim oblicima, često dizajniranim da oponašaju figure životinja ili ljudi, a često su ga ukrašavali raznim sjemenkama, osobito kuminom. Nadalje, Egipćani su otkrili da je dodavanje kvasca u tijesto, nastalo miješanjem brašna i vode, rezultiralo kruhom koji je bio mekši i ekspanzivniji.
To razdoblje označava uvođenje kruha u nama danas poznatom obliku. Osim toga, Egipćani su započeli proizvodnju pekarskog kvasca i krenuli u proces rafiniranja čiji je cilj bio uklanjanje “nečistoća”. Također su povećali hranjivu vrijednost kruha uključivanjem sezama, meda i voća. U davna vremena kruh je bio nadaleko poznat, uz popularne kaše. Stari Grci su 70% svoje energije dobivali iz žitarica. Štoviše, svakodnevnu zadaću pečenja kruha obavljali su robovi. Čak i tijekom tog doba, Hipokrat je upozoravao na važnost donošenja informiranih izbora hrane, tvrdeći da boja kruha – bila ona bijela ili crna – nije bitna. Celsus je primijetio da kruh sadrži veći sadržaj hranjivih tvari od bilo koje druge namirnice.
- Kruh je bio vitalna namirnica u prehrani Rimljana. Tijekom tog razdoblja pekari su bili odgovorni za opskrbu specifičnim vrstama kruha koje su nadopunjavale svaki obrok za aristokratsku klasu. Izrađivale su kiflice ukrašene makom, lovorom i bademima. Osim toga, izrazito su se preferirali kruščići koji su se pripremali sa sirom i maslinama, ali i oni začinjeni začinskim biljem poput peršina ili vlasca. Rimski vojnici, nazivani “kruhojedima”, dobivali su dnevni obrok od jednog kilograma kruha.
U ranom srednjem vijeku proizvodnja dizanog kruha obično se odvijala bez upotrebe peći, budući da je takva oprema uglavnom bila dostupna samostanima i plemstvu. Posljedično, kruh se proizvodio od žitarica s niskim sadržajem glutena kao što su zob, ječam i raž, što je dovelo do stvaranja tamnog kruha koji je bio izazovan za dizanje.
Konzumacija kruha od bijelog brašna bila je luksuz isključivo za imućne slojeve. S druge strane, raž se često dodjeljivala zatvorenicima, a ponekad su je jeli i fratri kao dokaz svoje poniznosti. Boja kruha služila je kao pokazatelj društvenog statusa; pojedinci na visokom položaju jeli su bijeli kruh, dok su oni koji su bili niže u društvenoj hijerarhiji bili ograničeni na tamnije varijante.
