Halid Bešlić, jedan od najvoljenijih pjevača s prostora bivše Jugoslavije, već dvije decenije nije održao koncert u Beogradu.
Iako je njegovo ime sinonim za emociju, nostalgiju i pjesme koje su obilježile živote mnogih generacija, ova činjenica već godinama izaziva pažnju javnosti.
Mnogi su se pitali – zašto Halid Bešlić, koji je u Srbiji bio omiljen i čije su pjesme nekada odzvanjale na svakom radiju, toliko dugo izbjegava da nastupi u glavnom gradu Srbije? Odgovor, kako kažu njegovi prijatelji, krije se u spletu okolnosti, ličnih odluka i vremena koje nije bilo jednostavno.
Halid je 2003. godine posljednji put pjevao u Beogradu, u prepunoj dvorani gdje je publika pjevala svaku riječ zajedno s njim. Bio je to koncert koji se i danas prepričava, pun emocija i suza, jer Bešlić je uvijek znao prenijeti osjećaj prave sevdalinke i toplinu doma. Nakon tog nastupa, uslijedio je period u kojem su se mnoge stvari promijenile – i u muzici, i u društvu. Halid se tada odlučio povući iz javnih nastupa u Srbiji, iako nikada nije javno rekao da će prestati dolaziti. Jednostavno, put ga više nije vodio tim putem.
U intervjuima koje je davao kasnije, Halid je znao reći da „nema nikakav problem s Beogradom“, te da mu je drago što njegove pjesme i dalje žive među publikom tamo. „Nisam ja nikome ništa zamjerio. Jednostavno, nekako se nije namjestilo. Bilo je poziva, ali nikad nije bilo pravog trenutka“, rekao je jednom prilikom. Upravo ta skromnost i smirenost, po kojoj je prepoznat, uvijek su ga izdvajale od drugih.
Njegovi prijatelji iz estrade navode i da je Halid tokom godina postao čovjek koji više bira mir i porodični život nego blještavilo i velike scene. Nakon teške saobraćajne nesreće 2009. godine, Bešlić je mnoge stvari u životu počeo gledati drugačije. Zdravlje mu je postalo prioritet, a energiju je ulagao u manje, ali emotivno jače nastupe. Često je nastupao u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Švicarskoj i dijaspori, gdje ga publika uvijek dočekuje s ogromnim poštovanjem.
Ipak, Beograd i dalje ima posebno mjesto u njegovom srcu. Halid je više puta isticao da je u tom gradu doživio neke od najljepših trenutaka karijere. Njegove pjesme poput „Miljacka“, „Romanija“, „Prvi poljubac“ i „Ja bez tebe ne mogu da živim“ i danas se pjevaju na beogradskim proslavama i svadbama. „Znam da me Beograd voli, i ja volim Beograd. Samo, život me nekako odveo drugim putem“, kazao je nedavno.
Postoji i priča da su organizatori godinama pokušavali da ga vrate na beogradsku scenu, ali Bešlić nikada nije pristao na kompromise. On, kažu, traži da sve bude „kako treba“ – bez prevelikog pritiska, bez politike, samo muzika i publika. „Ja ne idem tamo gdje osjećam da bi sve moglo postati predstava bez duše. Mene zanima pjesma, emocija, publika koja razumije svaku riječ“, navodno je rekao jednom prijatelju.
Iako su prošle dvije decenije, nada da će Halid ponovo zapjevati u Beogradu nije ugašena. Mnogi fanovi s nestrpljenjem čekaju taj trenutak, a u posljednje vrijeme sve se češće spominje mogućnost njegovog povratka. „Vrijeme je da se ponovo vidimo“, poručio je nedavno u jednom televizijskom gostovanju, što su mnogi protumačili kao nagovještaj velikog povratka.
Možda će upravo ta simbolična dvadeseta godišnjica biti prilika da Halid Bešlić ponovo zapjeva pred beogradskom publikom koja ga nikada nije zaboravila. Jer, iako je fizički bio daleko, njegove pjesme nikada nisu napustile srce Beograda. Njegov glas i dalje se čuje svuda, od kafana do radijskih talasa, i podsjeća sve da istinska emocija ne poznaje granice ni vrijeme.
