Roditeljstvo se ubraja među najizazovnije odgovornosti, i uprkos našim najvećim naporima da vjerujemo da donosimo ispravne odluke, putevi kojim će krenuti naša djeca ostaju neizvjesni .Ta neizvjesnost očituje se u ispovijesti koju vam predstavljamo.
Promatram transformaciju koju novac donosi mojoj kćeri. Nakon petogodišnjeg školovanja koje smo mi financirali, osigurala je posao s plaćom koja je jednaka onoj u stranoj zemlji, ostvarivši znatan prihod. Izrazila je svoju obvezu uzvratiti našu podršku, ispričavši iskrenu priču o svom putovanju u naše ime.
Naglasila je da je njezina postignuća omogućila pomoć njezina oca i mene, obećavši da će nam pomoći i ubuduće.
Dodijelila je svoje početne četiri plaće kako bi upravljala našim troškovima i odlučila kupiti Louis Vuitton torbu sa svojom petom plaćom. O cijeni te torbe može se samo nagađati. Istina, od zadnje plaće nije uplatila ni dinara. Smatraju li nas doista tako malo vrijednima? Samo četiri mjesečna računa? Roditelji, imperativ je da pravilno obrazujete svoju djecu i obeshrabrite ih od sudjelovanja u takvim ponašanjima. Počeli smo osjećati grižnju savjesti zbog ove situacije.
Kao što je izjavila Kathleen Vohs, profesorica marketinga na Sveučilištu Minnesota, na pojedince utječe sama prisutnost novca, što može donijeti i korisne i štetne ishode. Izloženost novcu ili čak koncept novca ima potencijal povećati osjećaj samopouzdanja dok istovremeno potiče antisocijalno ponašanje. Vohs i njezin istraživački tim izveli su niz od devet eksperimenata u kojima su sudionici bili podijeljeni u dvije grupe, a svakoj je dodijeljen zadatak riješiti zagonetku ili se uključiti u drugu aktivnost.
U svakom eksperimentu, jedna grupa je bila suptilno poticana da razmišlja o novcu, bilo čitanjem eseja koji ga spominje ili postavljanjem ispred čuvara zaslona koji prikazuje valutu, dok druga grupa nije bila izložena nikakvim referencama na novac.
Rezultati su ukazali na primjetan disparitet u ponašanju između dviju skupina sudionika. Vohs tvrdi da je temeljna ideja da je, tijekom određene rane faze evolucije, ljudima svakako bila potrebna pomoć drugih kako bi postigli svoje ciljeve, kao što je izgradnja skloništa ili bavljenje lovnim aktivnostima.
Kako je vrijeme odmicalo, sustavi razmjene počeli su se oblikovati, što je naposljetku dovelo do stvaranja novca, koji se mogao mijenjati za robu i omogućio pojedincima da samostalno slijede svoje osobne ciljeve.
Posljedično, s vremenom će oni koji posjeduju financijska sredstva vjerojatno manje ovisiti o društvu drugih. Jedan eksperiment koji su proveli istraživači ilustrirao je ovaj fenomen, gdje su volonteri postavljeni pred tešku zagonetku i obaviješteni da mogu zatražiti pomoć u bilo kojem trenutku. Sudionicima koji su bili potaknuti da razmišljaju o novcu prije eksperimenta trebalo je gotovo 70% više vremena da potraže pomoć u usporedbi s onima koji nisu razmišljali o novcu prije.
- Naime, pojedinci s fokusom na novac posvetili su dvostruko više vremena pomaganju drugima koji su tražili njihovu potporu. Prema Vohsu u časopisu Science, ova otkrića pokazuju da razmišljanje o novcu potiče način razmišljanja u kojem pojedinci favoriziraju neovisnost i pokazuju nevoljkost oslanjanju na druge ili dopuštanju drugima da ovise o njima.
Prema riječima Stephena E.G. Lee, ekonomski psiholog sa Sveučilišta Exeter u Britaniji, nalazi studije mogu utjecati na rutinske odluke, poput onih koje se tiču dječjih doplataka. Iako džeparenje može promicati samopouzdanje, ono istovremeno može dovesti do pada kooperativnog ponašanja. Iako ovo predstavlja tešku odluku, bitno je razlučiti kada iskoristiti odnose i provesti potrebne promjene, zaključio je Lee.
