Koža, kao najveći organ našeg tijela, tokom života je izložena brojnim vanjskim uticajima i služi kao indikator određenih bolesti unutarnjih organa. Stoga je bitno pravilno odrediti prioritete njene njege.
Ruke imaju ograničenu količinu lojnih žlijezda, što ih čini inherentno osjetljivima na suhoću. Nadalje, naše su ruke kontinuirano uključene u zajedničke napore, funkcionirajući ne samo u profesionalnim okruženjima nego iu domaćim okruženjima; često se zanemaruje da mogu poslužiti i kao estetsko obilježje.
Zanemarivanje njege ruku može rezultirati suhoćom, pukotinama i potencijalno bolnim ozljedama. Predstavljamo izvrstan lijek za probleme kao što su suhe ruke, ispucale pete, kurje oči i neugledni krivi nokti. Za otopinu su potrebne samo dvije komponente: glicerin (glicerol) i 70% medicinski alkohol, a obje su dostupne u ljekarni. Za pripremu lijeka, pomiješajte sastojke u jednakim količinama.
Nanesite ovu mješavinu na gruba područja ruku, stopala, pete i druga izrazito suha područja ujutro i navečer. Nakon samo deset dana trebali biste očekivati impresivne rezultate. Vaše će se potpetice preobraziti u nježnu, nježnu ružičastu nijansu, a nokti će imati divan sjaj. Osim toga, ova mješavina je prikladna za korištenje na laktovima. Ne samo da je ekonomičan i prihvatljiv za proračun, već je, što je najvažnije, vrlo učinkovit.
BONUS:
Kulinarske tradicije Afrike složene su i raznolike, razvijale su se stoljećima unutar mnoštva kultura, geografskih okruženja i klimatskih uvjeta. U središtu afričke kuhinje leži opsežan niz lokalnih namirnica, na koje uvelike utječu različiti običaji i čimbenici okoliša svake regije. Na primjer, u zapadnoj Africi klima varira od tropske do sušne, a osnovna hrana se prvenstveno sastoji od žitarica poput kukuruza, prosa i sirka. Ove žitarice služe kao temelj za tradicionalna jela kao što su “banku” i “fufu”.
Fufu je cijenjeno jelo pripremljeno od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća, uključujući slatki krumpir ili kasavu. Suprotno tome, banku, koji se obično služi kao prilog, dobiva se od kukuruza ili prosa. Obje ove kulinarske namirnice bogate su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne zadatke. Unutar zapadnoafričkog prehrambenog okvira, mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, u kombinaciji s raznim žitaricama, služe kao temeljni elementi. Mahunarke, koje obiluju proteinima i vlaknima, dragocjen su dodatak svakodnevnoj prehrani.
Tipično, ti se sastojci ugrađuju u juhe ili variva, što je primjer jela poput “egusija”, koje sadrži sjemenke dinje i često je popraćeno mesom ili ribom. Regija istočne Afrike, koju karakterizira vlažna klima koja potiče široku lepezu voća i povrća, pruža obilje svježih sastojaka za kulinarske pripreme. Ilustrativno tradicionalno jelo iz Kenije je “ugali”, napravljeno od kukuruza i posluženo uz asortiman povrća i mesa. Osim toga, tropsko voće poput manga, ananasa i papaje često se konzumira u cijelom obliku ili kao sok.
Povoljna klima i uvjeti tla u sjevernoj Africi olakšavaju učinkovit uzgoj aromatičnog bilja i začina, što dovodi do prehrane koja je raznolika i bogata okusom. Regionalnu kuhinju ističu jela poput kus-kusa, sastavljenog od sitnih zrna kuhanih na pari, i tagine, osebujnog sporo kuhanog obroka pripremljenog u posebnom loncu. Ove kulinarske kreacije općenito sadrže bitne sastojke poput janjetine i piletine, dok začini poput kurkume, kumina i cimeta pojačavaju dubinu i bogatstvo okusa.
U središnjoj Africi, bujne tropske šume nude široku lepezu namirnica koje igraju ključnu ulogu u lokalnoj kulinarskoj tradiciji. Ovaj asortiman obuhvaća korijenje poput kasave i slatkog krumpira, kao i razne listove koji se koriste u juhama i varivima.
Dobro poznato jelo koje se naziva “gulaš” predstavlja kombinaciju povrća i mesa, često dopunjenih autohtonim biljem i začinima, dajući snažne okuse i značajne nutritivne prednosti. Nadalje, uz ove osebujne regionalne značajke, afrički naglasak na prehrani naglašava važnost očuvanja prirodnih resursa i korištenja lokalnih sastojaka.
Brojne zajednice diljem kontinenta sudjeluju u poljoprivrednim i kulinarskim praksama koje su osmišljene da budu održive, usredotočene na smanjivanje otpada i povećanje nutritivne vrijednosti. Često korištene tradicionalne tehnike, uključujući fermentaciju, sušenje i dimljenje, služe za očuvanje hrane i produljenje njezina roka trajanja. Konvencionalna afrička prehrana predstavlja značajne zdravstvene prednosti, budući da konzumacija raznolikog niza cjelovitih žitarica, mahunarki, voća i povrća potiče životni stil bogat vitaminima, mineralima i vlaknima.
