Sindrom iritabilnog crijeva klasificira se kao funkcionalni poremećaj probavnog trakta i ne smatra se bolešću, uprkos njegovom utjecaju na naše dobro. Obično se naziva sindrom iritabilnog creva, IBS ili iritabilno kolon, a karakteriše ga funkcionalni poremećaj koji posebno zahvata debelo crevo, kako je u intervjuu za Stetoskop objasnio gastroenterolog dr Zoran Milenković.
Ključno je prepoznati da funkcionalni poremećaji obuhvataju širok spektar stanja koja utiču na različite oblasti probavnog sistema. Ova razlika je posebno značajna kada se razmatraju simptomi IBS-a, jer oni često mogu odražavati simptome povezane s drugim stanjima. Stoga je od suštinskog značaja da se odmah identifikuje specifičan deo digestivnog trakta koji je zahvaćen poremećajem.
Prema rečima dr Milenkovića, pojedinci svoje stanje često opisuju kao „nervozno debelo crevo“. Primarna funkcija debelog crijeva ili debelog crijeva je proizvodnja i izbacivanje stolice. Međutim, kada debelo crijevo postane razdražljivo, ova funkcija se mijenja, što rezultira karakterističnim simptomima povezanim s ovim stanjem.
Manifestaciju sindroma iritabilnog crijeva karakteriziraju različiti simptomi.
Nakon konsultacije sa doktorom zbog zabrinutosti zbog potencijalne disfunkcije probavnog trakta, pacijent može očekivati da će liječnik dati prioritet sljedećim aspektima.
Analiziramo simptome, tegobe i trajanje tegoba, uspoređujući ih s normalnim funkcioniranjem probavnog trakta kako bismo razumjeli uključenu dinamiku.
Iako postoje različiti faktori koji mogu doprinijeti razvoju simptoma, kao što su stres ili druge osnovne bolesti, važno je da pacijenti budu svjesni određenih alarmnih signala koji bi ih trebali potaknuti da potraže liječničku pomoć. To uključuje prisustvo krvi u stolici, jak bol u stomaku i neobjašnjivi gubitak težine. Međutim, ako ovi specifični simptomi nisu prisutni, osobe s iritabilnim debelim crijevom mogu iskusiti dominantne simptome kao što su abdominalna distenzija, osjećaj nadutosti, nelagoda u želucu, povećani plinovi i nepravilna stolica.
Faktori koji doprinose nastanku sindroma iritabilnog crijeva su raznoliki i složeni.
Liječenje sindroma iritabilnog crijeva je višestruki zadatak, baš kao što je osnovni mehanizam simptoma zamršen.
Disbioza, poremećaj u delikatnoj ravnoteži crijevnog mikrobioma, identificiran je kao potencijalni okidač za poremećaj. Prema ovoj teoriji, problem nastaje u debelom crijevu, gdje neravnoteža loših i dobrih bakterija dovodi do propusnijeg debelog crijeva. Dobre bakterije igraju ključnu ulogu u obezbjeđivanju ishrane ćelija debelog creva kroz proizvodnju kratkolančanih masnih kiselina kao što su acetati, butirat i propionati. Kada su ove ćelije lišene svojih esencijalnih nutrijenata, one postaju propusne, što rezultira povećanom propusnošću crijevne membrane. Ova povećana permeabilnost omogućava bakterijama da pobjegnu iz crijevnog zida i stupe u interakciju sa ćelijama imunog sistema i nervnim putevima koji povezuju probavni trakt sa mozgom. Posljedično, ove izmijenjene veze dovode do promjena u prijenosu impulsa. Ovaj pomak također narušava povratnu petlju između mozga i perifernog nervnog sistema, koji je odgovoran za regulaciju funkcije i pokretljivosti probavnog trakta. U konačnici, ove promjene u funkciji doprinose razvoju poremećaja.
IBS se može pripisati različitim faktorima, uključujući crijevne infekcije bilo koje prirode, kao što su želučani virusi koji mogu poremetiti mikrobiom. Uz to, dugotrajni stres, izbor dijete i nepravilna upotreba antibiotika mogu doprinijeti razvoju ovog stanja.
