Koliko je zapravo novca „normalno“ imati na tekućem računu, pitanje je koje mnogi sebi postavljaju, pogotovo u vremenima kada su troškovi života visoki, a neizvjesnost sve prisutna.
Odgovor, naravno, zavisi od mnogo faktora – visine primanja, načina života, ličnih navika, obaveza prema porodici, ali i ciljeva koje neko ima. Ipak, postoje određene smjernice koje finansijski stručnjaci često ističu i koje mogu poslužiti kao koristan orijentir.
Prvo je važno naglasiti razliku između **tekućeg računa** i štednih ili investicionih računa. Tekući račun prvenstveno služi za svakodnevne transakcije – plaćanje režija, kupovinu hrane, troškove prijevoza i ostale obaveze koje se iz mjeseca u mjesec ponavljaju. Upravo zbog toga, na njemu ne bi trebalo držati previše novca, jer takav novac uglavnom ne donosi kamatu niti se umnožava, već gubi vrijednost zbog inflacije.
Finansijski savjetnici najčešće preporučuju da se na tekućem računu nalazi **iznos dovoljan da pokrije od jednog do dva mjeseca osnovnih troškova**. To podrazumijeva stanarinu ili ratu kredita, režije, hranu, troškove prijevoza i druge neophodne stavke. Na primjer, ako vam je mjesečni budžet oko 1.000 eura, na računu bi trebalo da imate od 1.000 do 2.000 eura. Taj iznos omogućava da se osjećate sigurno i da možete pokriti iznenadne troškove bez panike ili potrebe za zaduživanjem.
- Međutim, važno je naglasiti da ne postoji univerzalna cifra koja važi za sve. Nekome će i 500 eura na računu biti sasvim dovoljno, dok će drugome, zbog obaveza i načina života, sigurnost predstavljati tek suma od nekoliko hiljada. Ključno je da osoba zna svoje mjesečne troškove i da se orijentiše prema njima.
Osim osnovnih troškova, stručnjaci savjetuju da se napravi i **fond hitne štednje**, ali on ne mora stajati na tekućem računu. To je posebna rezerva koja se najčešće drži na štednom ili posebnim računima, a koja pokriva od tri do šest mjeseci životnih troškova. Takva štednja daje sigurnost u slučaju gubitka posla, bolesti ili drugih nepredviđenih okolnosti. Na tekućem računu bi, dakle, trebalo biti dovoljno novca samo za kratkoročne potrebe.
Još jedan razlog zašto nije preporučljivo držati velike sume na tekućem računu jeste i **rizik od potrošnje**. Kada novac stalno „gleda“ sa računa, veća je šansa da će se potrošiti na sitnice, impulzivne kupovine ili troškove koji nisu neophodni. Prebacivanjem viška na štedni ili investicioni račun, taj novac postaje manje dostupan, pa raste i vjerovatnoća da će ostati sačuvan ili čak uvećan.
Ipak, psihološki faktor takođe igra veliku ulogu. Nekim ljudima mir i sigurnost pruža upravo to da imaju veću sumu na tekućem računu. Oni se osjećaju komforno tek kada znaju da mogu izdržati nekoliko mjeseci bez ikakvih problema. U tom slučaju nema ništa loše u tome da novac ostane na računu, sve dok su zadovoljene i štedne i investicione potrebe.
Dakle, odgovor na pitanje „koliko je normalno imati na tekućem računu?“ glasi – onoliko koliko vam je dovoljno da mirno pokrijete osnovne troškove u narednih 30 do 60 dana. Sve preko toga bi trebalo rasporediti pametno: dio u štednju, dio u investicije, a dio u fond hitne rezerve.
Finansijska disciplina je ključna. Umjesto da se poredi sa drugima, svako bi trebalo da procijeni svoje obaveze i ciljeve. Nekome će ideal biti 1.000 eura, nekome 5.000, a nekome i 200 eura ako živi skromno i bez velikih troškova. Najvažnije je da novac radi za vas, a ne da samo stoji na računu i gubi vrijednost.
Na kraju, „normalno“ je vrlo relativan pojam, ali je sigurno da osjećaj kontrole nad sopstvenim finansijama i planiranje unaprijed pružaju najveću dozu sigurnosti i slobode.
