Božićni kaktus jedan je od najljepših zimskih sobnih biljaka, poznat po raskošnom cvjetanju upravo u periodu kada većina drugih biljaka miruje, u početku zimske sezone. Danas vam donosimo savjet kako ‘ete njegovati ovaj zimski cvijet.
Njegovi višeći, nježni cvjetovi jarkih boja donose živost u domu tokom hladnih, sivih dana, što ga čini omiljenim izborom ljubitelja sobnog bilja. Iako ga mnogi povezuju s klasičnim pustinjskim kaktusima, božićni kaktus zapravo potiče iz tropskih šuma Brazila, gdje raste u sjeni visokog drveća iu uslovima visoke vlažnosti. Zbog toga je njegova drugačija od one koju zahtijevaju tipične kaktuse, pa se često iznenade oni koji misle da ga treba držati na suncu i zalijevati samo povremeno.
Biljka ima karakteristične člankove listove – zapravo zadebljale segmente koji zadržavaju vlagu. Rubovi ovih segmenata mogu biti ravni ili blago nazubljeni, a tokom rasta formiraju gušte, višeće grane koje lijepo padaju preko ivice saksije.
Cvjetovi se javljaju jednom godišnje i traju sedmicama, najčešće od kraja novembra pa sve do januara. Dolaze u širokom spektru boja, uključujući crvenu, rozu, ljubičastu, narandžastu, bijelu pa čak i dvobojne kombinacije. Upravo ta raznovrsnost i dug period cvjetanja čine božićni kaktus idealnim ukrasom za prazničnu sezonu.
- Za uspješan rast, biljka zahtijeva svjetlost, ali nije direktno. Najbolje je smjestiti na mjesto gdje dobijaju jutarnje sunce ili blago filtrirano svjetlo tokom dana. Direktno podnevno sunce može izazvati opekotine na listovima, koje se manifestuju kao izblijedjele ili smeđe mrlje. Najbolje se oseća na umerenim temperaturama između 15 i 20 stepeni, dok je za formiranje pupoljaka posebno važno omogućiti nešto niže noćne temperature. Tokom jeseni biljci prija ciklus hlađenja: ako se nekoliko sedmica održava na temperaturi od 10 do 15°C, veća je vjerovatnoća obilnog cvjetanja.
Vlažnost je još jedan ključni faktor uspjeha, jer je biljka porijeklom iz tropskih predjela. U zimskom periodu, kada grijanje isušuje zrak u prostorijama, preporučuje se povremeno orošavanje listova. Zalijevanje treba biti umjereno – dovoljno da zemlja ostane blago vlažna, ali nikada natopljena. Najbolje je zalijevati kada se gornji sloj zemlje osuši. Previše vode može dovesti do truljenja korijena, jednog od najčešćih problema kod ove biljke. Zato je važno koristiti saksiju s drenažnim rupama i rastresit supstrat, idealnu mješavinu za kaktuse obogaćenu pijeskom i malom treseta.
Tokom proljeća i aktivnog ljeta, kada je biljka u fazi rasta, preporučuje se blago đubrenje jednom mjesečno. Kako se približava jesen i period pripreme za cvjetanje, prihranu treba smanjiti ili potpuno obustaviti. Da bi božićni kaktus pustio pupoljke, potrebno je da nekoliko sedmica provede u mraku baru 12 do 14 sati dnevno. To oponaša prirodno skraćivanje dana i signalizira biljci da je vrijeme za cvjetanje. Za to vrijeme treba smanjiti i zalijevanje.
Božićni kaktus ponekad može odbacivati pupoljke ako se premješta tokom formiranja cvjetova ili ako dođe do naglih promjena temperature. Stabilno okruženje, umjereno zalijevanje i odgovarajuća vlažnost najbolja su zaštita od ovih problema. Ako se zemlja prečesto natapa, korijen brzo počinje trunuti, pa je dobro povremeno provjeriti vlažnost prstima i ukloniti višak vode iz podmetača.
Razmnožavanje je vrlo jednostavno, što ovu biljku čini idealnim za dijeljenje sa prijateljima i porodicom. Dovoljno je odvojiti segment sa nekoliko članova, ostaviti ga par dana da se osuši, a zatim posaditi u lagani supstrat. Reznice brzo puštaju korijen i razvijaju nove, bujne biljke.
Božićni kaktus je poznat i po svojoj dugovječnosti. Uz pravilnu njegovu, može živjeti više decenija, pa čak postati porodična biljka koja se prenosi generacije na generaciju. Njegova otpornost, skromni zahtjevi i sposobnost da cvjeta upravo kada je najhladniji razlog zašto ga ljudi širom svijeta smatraju simbolom nade, istrajnosti i prazničnog duha.
