Posljednjih trideset godina na našim prostorima političari i mediji često koriste koncept nacionalnosti kao sredstvo za stvaranje podjela među stanovništvom. Nažalost, mnogi od tih podjela i danas odjekuju kroz društvo, oblikujući javne diskurse i međuljudske odnose. Nacionalnost, koja bi trebala biti samo jedan od aspekata identiteta pojedinca, prečesto postaje označena kao najvažniji faktor koji određuje nečiji položaj u društvu, umjesto da se vrednuje cjeloviti doprinos svakog pojedinca. Željeli bismo vam skrenuti pozornost na jedan intervju koji je ostavio iznimno upečatljiv dojam, a koji je posvećen osobi koja je postala simbol nade, pobjede i identiteta za mnoge, ali i žrtvom tih istih podjela.
Dražen Petrović, bez sumnje jedan od najvećih košarkaša koji je ikada potekao s naših prostora, ostavio je neizbrisiv trag u svijetu sporta. Mnogi ga smatraju pionirem, jer je bio prvi europski košarkaš koji je prešao Atlantik kako bi nastupao u najprestižnijoj košarkaškoj ligi na svijetu – NBA ligi. Njegovo ime postalo je sinonim za izvrsnost, strast i beskompromisnost na terenu, ali njegova tragična smrt 1993. godine, u prometnoj nesreći u Njemačkoj, prekinula je ono što je mogla biti još veća sportska karijera. U trenutku svoje smrti, Dražen je bio na vrhuncu svojih fizičkih sposobnosti, bio je kapetan hrvatske košarkaške reprezentacije i čovjek koji je cijeli svijet gledao s divljenjem.
- Samo godinu dana prije svoje tragične smrti, Dražen je bio ključni član tima koji je osvojio srebro na Olimpijadi u Barceloni 1992. godine, gdje su se hrvatski košarkaši borili protiv legendarnog “Dream Teama” SAD-a. To je bio prvi veliki sportski trenutak Hrvatske kao neovisne nacije, a Dražen je bio srce tog tima. Osim toga, svojim nastupima u NBA ligi, gdje je igrao za New Jersey Netse, Dražen je postao most između američke i europske košarke, igrajući s igračima kao što su Vlade Divac, Šarūnas Marčiulionis, i mnogi drugi. On nije samo bio vrhunski sportaš, već i simbol povezanosti između različitih kultura i naroda.
Zanimljivo je da je Draženovu karijeru oblikovalo mnogo prije njegovog debija na Olimpijadi u Los Angelesu 1984. godine. Njegova karijera u jugoslavenskoj reprezentaciji bila je iznimno uspješna, te je od 1982. godine nastupao za Jugoslaviju, osvajajući brojne medalje i potvrđujući status jednog od najcjenjenijih sportaša Jugoslavije. Međutim, usprkos međunarodnim uspjesima, unutar same Jugoslavije, uslijed previranja i političkih nesuglasica, Dražen je morao donijeti ključnu odluku – postati kapetanom novonastale hrvatske reprezentacije. Ovdje je na njega pritisak dolazio i izvan terena, jer su ga pitali da se izjasni – je li Hrvat ili Srbin. Ovaj pritisak bio je neizmjerno težak, osobito u kontekstu rascjepa koji je tada zahvatio bivšu Jugoslaviju.
Dražen Petrović bio je rođen 1964. godine u Šibeniku, a njegov otac Jovan Petrović, bio je službenik u hercegovačkim sigurnosnim službama, dok je njegova majka, Biserka Mikulandra, bila knjižničarka iz Šibenika. Iako bi se mnogi mogli sjetiti njegovog poznatog imena koje je povezivano i s drugim slavnim sportašima poput Dejana Bodiroge, prema kojem je Dražen bio smatran hrvatskim košarkaškim herojem, pitanje koje je došlo izravno u intervjuu s Draženom postavilo je veliko političko pitanje: je li Dražen bio Srbin? Takvo pitanje, postavljeno tijekom emisije, bilo je izuzetno nespretno i politički osjetljivo, no Dražen je odgovorio s nevjerojatnom smirenosti i jasnoćom. U intervjuu, nakon što je voditelj, držeći cigaretu, pokrenuo ovu temu, Dražen je odmah odgovorio: “Ja sam iz Šibenika, moja majka je iz Bilica, a otac iz Hercegovine. Dakle, sve što treba znati o mom podrijetlu je da sam ja Hrvat.” Time je stavio točku na raspravu i pokazao nevjerojatnu snagu karaktera i jasnost svog identiteta.
Nažalost, to nije bio kraj politički motiviranih diskusija koje su se vrtile oko njegovog života. Mnogi su željeli detaljno analizirati Draženov identitet, kao da su prava osoba i njeni roditelji bili nešto što bi se smjelo iznositi pred javnost. No, kako bi ublažio napetost, Dražen je pokazao koliko mu je bilo važno da ne bude sveden samo na svoju nacionalnu pripadnost, već na osobne vrijednosti i postignuća koja su ga definirala kao sportaša i čovjeka.
Kasnije, kroz razgovore s njegovim bratom Acom Petrovićem, poznatim košarkašem i trenerom, otkriveno je da je Draženova predanost Hrvatskoj bila neupitna. Aco je govorio o tome kako je Draženova odanost hrvatskoj reprezentaciji bila snažna, bez obzira na to što je dolazio iz mješovitog braka. Dražen je tijekom tih turbulentnih godina, kada je Jugoslavija bila na rubu raspada, bio prisiljen donositi odluke koje su imale velike političke i emocionalne posljedice za njega i njegovu obitelj. Unatoč svim izazovima, Dražen je izabrao Hrvatsku i poslao snažnu poruku svijetu: “Hrvatska reprezentacija mi znači sve.”
Dražen Petrović je, dakle, bio više od sportaša; bio je simbol nade, hrabrosti i zajedništva, a njegova priča je trajno ukorijenjena u kolektivnoj memoriji i srcima mnogih, kako u Hrvatskoj, tako i diljem svijeta.
