Prof. dr. Radmila Ješić Vukićević, uglednaje doktorica iz područja gastroenterologije i hepatologije. Naime , Radmila je elaborirala preovlađujući zdravstveni problem masne jetre. U svom izlaganju ponudila je temeljito objašnjenje steatoze, kliničkog izraza koji označava nakupljanje masnoće u jetri.
Napomenula je da se, iako se masna jetra može manifestirati kod mlađih osoba, pa čak i djece, češće opaža kod osoba u dobi od oko 40 ili 50 godina. Ključno je priznati da ovo stanje često ostaje neotkriveno tijekom početnih faza, čak i među djecom, naglašavajući nužnost provođenja odgovarajućih terapijskih intervencija.
Ove mjere uključuju suzdržavanje od unosa alkohola ako to pogoršava problem, zajedno s promjenama načina života kao što su smanjenje težine i povećana tjelesna aktivnost. Liječenje masne jetre prvenstveno je usmjereno na rješavanje temeljnih uzroka koji pridonose ovom stanju.
Dodatno, savjetuje se unos posebnih dodataka, uključujući vitamine E i C, jer oni mogu pomoći u regeneraciji jetre i pružiti antioksidativne prednosti. Dr. Vukićević ističe važnost prehrane u liječenju masne jetre, usklađujući svoje preporuke sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije.
Osobitu pažnju zaslužuje mediteranska prehrana koja zagovara unos povrća, mahunarki i cjelovitih žitarica, uz istovremeno smanjenje unosa masne i pržene hrane. Za održavanje zdravlja jetre bitno je prihvatiti biljnu prehranu koju karakterizira nizak udio masti i kalorija. Važno je naglasiti da se osobama koje imaju problema sa žučnim mjehurom savjetuje izbjegavanje jaja zbog visokog sadržaja kolesterola.
- Dr. Ješić Vukićević nudi značajne smjernice u prevenciji i liječenju masne jetre, stavljajući snažan naglasak na usvajanje nutritivne prehrane i promjenu životnih navika. U suvremenom društvu sve je veći fokus na zagovaranju uravnoteženog načina života i davanju prioriteta njezi tijela.
Značaj prehrane u održavanju cjelokupnog zdravlja je najvažniji, utječe na fizičko i mentalno blagostanje. Posljedično, raste svijest o nužnosti uključivanja prirodnih namirnica u svakodnevnu prehranu. Proizvodi dobiveni od meda i pčela postaju sve popularniji zbog svojih prednosti, a sve veći broj pojedinaca priznaje njihovu korist. Osim što predstavlja ugodan užitak, med je bogat esencijalnim nutrijentima.
Njegovi antioksidansi, vitamini i minerali jačaju imunološki sustav, nudeći zaštitu od raznih bolesti i infekcija. Osim toga, med ima antibakterijska svojstva, što ga čini vrijednim lijekom za ublažavanje simptoma povezanih s prehladom i kašljem. Još jedan vitalni pčelinji proizvod, pčelinji vosak, intenzivno se koristi u kozmetičkom sektoru. Ključno je u formuliranju balzama za usne, losiona za kožu i prirodnih krema.
Zahvaljujući hidratantnim i zaštitnim svojstvima, pčelinji vosak štiti kožu od dehidracije i štetnih vanjskih čimbenika, što rezultira mekom i baršunastom teksturom. Nadalje, pčelinji vosak posjeduje terapeutska svojstva koja se koriste u aromaterapiji, a koja se pripisuju njegovoj suptilnoj aromi i ljepljivoj teksturi, koji pomažu u poticanju opuštanja i tijela i uma. Osim toga, služi kao značajna komponenta u zanatu izrade svijeća, pridonoseći ne samo ugodnoj atmosferi već i potencijalnom poboljšanju raspoloženja i pročišćavanju okolnog zraka. U suvremenom društvu koje sve više cijeni prirodne proizvode, med i pčelinji vosak odlikuju se brojnim dobrobitima, nudeći jednostavna, ali moćna sredstva za očuvanje zdravlja i općeg blagostanja.
Pojam “vosak” obično označava pčelinji vosak ili sličan materijal koji pokazuje slične karakteristike. U uobičajenoj upotrebi, pčelinji vosak posebno se odnosi na tvar koju stvaraju pčele, a koja se koristi u izgradnji saća. Sve u svemu, naziv “vosak” obuhvaća široku lepezu tvari koje posjeduju svojstva slična onima pčelinjeg voska.
– Materijal pokazuje plastičnost na standardnim temperaturama okoline. – Talište mu prelazi 45 °C, što ga razlikuje od masti i ulja. – Viskoznost taljenja koja je relativno niska, za razliku od brojnih vrsta plastike. – Nemogućnost otapanja u vodi. – Hidrofobnost. Voskovi se mogu klasificirati kao prirodni (dobiveni iz životinjskih ili biljnih izvora), umjetno dobiveni iz prirodne nafte ili potpuno sintetski.
Značajni primjeri prirodnih voskova uključuju parafin (uljni vosak) i karnauba (biljni vosak), uz pčelinji vosak. Osim toga, vosak koji se nalazi u ljudskom uhu kategoriziran je u ovu skupinu. Određene sintetičke tvari, poput silikonskog voska, pokazuju usporediva svojstva i stoga se smatraju voskovima.
