Ljubav između bračnih partnera se može s vremenom uvećati ali mogu li je financijska sredstva umanjiti? U nastavku današnjeg članka vam donosimo ispovjest zagrepčanke koja služi kao dokaz da bogatstvo mijenja percepciju i ima potencijal da rasturi brak.
“Ako već zarađujem veći prihod, ne razumijem zašto bih ja trebao prati suđe ili kupovati namirnice. Ta odgovornost pada na tebe!” Ivanova izjava odjeknula je kuhinjom poput neočekivane hladnoće.
Dok sam stajao kraj sudopera s rukama uronjenim u sapunicu, osjetio sam duboki osjećaj očaja. Iako ovo nije bila naša uvodna svađa oko naših dnevnih obveza, bilo je to prvi put da je artikulirao ono što sam privatno osjećala mjesecima – da se naš brak transformirao iz partnerstva u puki ugovorni dogovor.
Sjećam se dana kada smo se prvi put sreli na fakultetu u Zagrebu. Ivan je bio duhovit, pažljiv i nepokolebljivo spreman pomoći. Zajedno smo zamišljali budućnost koja je uključivala skromni dom u predgrađu, dječju igru u dvorištu i vikende provedene kod njegovih roditelja u Osijeku i mojih u Sarajevu. Prve godine našeg braka karakterizirali su smijeh, zajednički obroci i promišljene geste. No, Ivan je nakon toga dobio posao u uglednoj informatičkoj tvrtki, što je dovelo do produljenog radnog vremena i plaće koja je premašila moje aspiracije kao učiteljice u osnovnoj školi.
- U početku sam bio ponosan na njegova postignuća. Zajedno smo kupili stan u Novom Zagrebu, otplatili auto i mogli uživati u odmoru na jadranskoj obali i skijanju na Jahorini. No, kako su rasli njegovi prihodi, tako je rasla i emocionalna udaljenost među nama. Počeo je kasnije dolaziti kući, večere su nam postale tiše, a razgovori sve rjeđi.
Jedne večeri, dok sam organizirala pranje rublja u dječjoj sobi, čula sam kako Ivan telefonom razgovara s prijateljem. “Znate kako to ide, ona ima svoje obveze, a ja svoje… Ja sam ta koja pruža financijsku potporu, pa za sada neću usisavati!” Suze su mi se počele stvarati u očima. Jesam li upravo postao još jedan zadatak na njegovom popisu obaveza?
Pokušao sam ga uključiti u razgovor. “Ivane, čini mi se da više ne funkcioniramo kao tim. Obaveze oko djece, kućanskih poslova i pripremanja obroka padaju isključivo na moja pleća. Ti samo radiš posao i očekuješ da sve bude sređeno dok dođeš kući.” Odgovorio je podignutom obrvom i slegnuvši ramenima, rekavši: “Izrazili ste želju da radite u školi. Mogao sam vam predložiti da ostanete kod kuće, ali to nije bila vaša želja. Sada kada su moji prihodi porasli, ima smisla da preuzmete više kućanskih obaveza.”
Ostao sam bez riječi. Unutar moje obitelji u Sarajevu, moji su roditelji dosljedno dijelili odgovornosti; Čak i nakon što je moj otac izgubio posao, moja je majka nastavila tražiti njegov doprinos i zahtijevala od njega da pomaže u kućanskim poslovima kao što je pranje suđa.
Nasuprot tome, dinamika u Ivanovoj obitelji bila je bitno drugačija; majka je sve poslove obavljala sama, dok je otac ostao pasivan, sjedeći pred televizorom.
Počela sam se povlačiti u svoje misli.
Djeca su postala svjesna rastuće napetosti. Jednom prilikom naša kći Lana je pitala: “Mama, zašto ti i tata više ne razgovarate?” Ostao sam bez odgovora. Zbog toga sam počela izbjegavati zajedničke večere, odlučila sam ostati duže u školi ili posjetiti prijateljicu Mirelu na kavi.
U petak navečer, dok su djeca spavala, sabrala sam se i obratila se Ivanu: “Ne mogu više ovako. Osjećam se kao sluga u vlastitom domu. Ako smatraš da te novčani prilozi oslobađaju svih ostalih obaveza, možda bismo trebali preispitati našu situaciju.” Pogledao me hladnog izraza lica i odgovorio: “Ako si nezdrava, znaš izlaz. Ja sam sposoban pokriti sve troškove.”
- Te noći nisam mogla spavati, razmišljajući o svemu što smo zajedno proživjeli – o trenucima kada smo birali kupaonske pločice i Laničinom uvodnom nastupu u vrtiću koji nas je oboje dirnuo do suza od ponosa. Što je postalo od te intimnosti? Je li moguće da su financijske brige stvorile tako značajnu distancu između nas?
Sljedećih dana utjehu sam tražila u prijateljima. Mirela je primijetila: „Pusti „…tako se ponašaju svi muškarci kad počnu zarađivati velike prihode.“ Međutim, nisam htjela prihvatiti da je to neizbježna sudbina svih žena na Balkanu – da šutke patimo i patimo samo zato što naši muževi zarađuju više novca.
