Mišljenje da je trava zelenija s druge strane je široko rasprostranjeno uvjerenje, ali se njegova točnost često dovodi u pitanje. Nedavno nam se javio jedan gastarbajter iz našeg kraja koji je ispričao svoju priču iz prve ruke, koja je izazvala medijsku pažnju.
“Svaki put kad se vratim u rodni kraj obuzme me umor. Osjećam se kao da sam se pretvorio u bankomat, neprestano bombardiran beskrajnim molbama i apelima onih oko mene. Čini se da su se svi zalijepili za mene, nalik neželjenim privjescima na stablu. Iznenadni priljev dalekih rođaka i novopronađenih članova obitelji koji me sada gledaju kao na vrijednu robu nedvojbeno iscrpljuje. Svi me žele pozdraviti, zagrliti, pa čak i gnjaviti, sve u nadi da će dobiti neki njemački slatkiš. Gotovo kao da vjeruju da je Bosna lišena takvih slatkih poslastica.”
Po povratku s nedavnog putovanja u domovinu, odlučio sam pohraniti rabljeni BMW koji sam kupio u svoju garažu. Kako se prvenstveno oslanjam na prijevoz vlakom za svakodnevno putovanje na posao u Njemačku, a radije koristim bicikl za svoja putovanja na tržište, iskoristio sam priliku posvetiti dovoljno vremena preciznom poliranju automobila. Kako bih dodatno poboljšao njegov izgled, donio sam odluku uložiti u potpuno nove naplatke i presvlake sjedala, što je rezultiralo pomlađenom i besprijekornom estetikom.
U okviru svog narativa za “Al Jazeeru”, jedan bh. pojedinac rasvijetlio je prepreke na koje nailaze pripadnici bosanskohercegovačke dijaspore pri izboru da se vrate u domovinu.
Anonimna osoba podijelila je svoju mjesečnu novčanu pomoć za Bosnu, gdje je značajan dio njihovih rođaka nezaposlen. Čak i oni koji imaju posao ili primaju mirovine teško spajaju kraj s krajem. Čini se kao da postoji nerealno vjerovanje da pojedinac ima magičnu sposobnost da se brine za sve. Unatoč njihovim pokušajima da objasne naporan rad koji su uložili, čini se da nailazi na gluhe uši. Postoji pogrešno mišljenje da pojedinac živi luksuznim životom u inozemstvu, s obiljem resursa. Međutim, istina je da se osjećaju iscrpljeno jer ih neprestano doživljavaju kao bankomat koji neprestano podižu novac.
Osim toga, primijetio je da se sunarodnjaci koji rade u inozemstvu okreću dobivanju malih kredita prije godišnjeg putovanja u Bosnu. Ovo je u skladu sa standardima zajednice i udovoljava beskrajnim zahtjevima uže i daljnje rodbine. Godišnje bosanskohercegovačka dijaspora doprinosi s oko 1,75 milijardi eura, što je jednako 30 posto ukupnog BDP-a zemlje.
