Dijana Đoković, majka Novaka Đokovića, najistaknutijeg tenisera našeg vremena, doživjela je izuzetno raznoliko djetinjstvo ispunjeno očaravajućim trenucima i strašnim izazovima. Iako je javnost prepoznaje kao majku sportske legende, poznata je i po nepokolebljivoj odlučnosti i podršci svojoj djeci, s jedinim ciljem da im osigura sreću.
Dijana je oduvijek vjerovala da je sve moguće ako se u to istinski vjeruje. Rođena 1964. kao Dijana Žagar, njen život se vrtio oko njene strasti za sportom i odanosti porodici. Od malih nogu suočavala se sa brojnim preprekama. Rat u bivšoj Jugoslaviji i finansijske poteškoće predstavljale su joj značajne prepreke na putu ka ostvarenju snova i težnji. Međutim, uprkos ovim teškoćama, ona je ostala postojan oslonac svom sinu u teškim vremenima, ohrabrujući ga i usađujući mu vjeru da istraje. Kako je Novak izrastao u profesionalnog tenisera i počeo da osvaja šampionate, Dijana je ostala neizostavna prisutnost u njegovom životu. Osim uloge majke i podrške, aktivno se bavi humanitarnim i društvenim poduhvatima. Zajedno sa suprugom Srđanom, suosnivala je Fondaciju „Novak Đoković“, pokazujući snažnu posvećenost unapređenju obrazovanja, sporta i zdravstvene zaštite dece u Srbiji.
Njeni filantropski napori služe kao inspiracija ljudima širom svijeta. Srđan je istakao nevjerovatnu otpornost koju je pokazivala tokom godina, uključujući izazove sa kojima su se suočavali i žrtve koje je podnijela kako bi podržala učešće njihove djece na turnirima, čak iu vremenima finansijskih poteškoća. Zdenko Žagar, otac Dijane Đoković, živi u naselju Čukarica u Beogradu. Nakon što mu je drugi suprug preminuo 2017. godine, doživio je dubok osjećaj izolacije. On je u izjavi za javnost izrazio želju da provede što kvalitetnije vrijeme sa svojim najmilijima, uz napomenu da njegova porodica radije čuva svoju privatnost. Zdenko i njegova supruga, poreklom iz Hrvatske, kao mladi su se preselili u Beograd, gde im je rođena ćerka Dijana. “Ja sam hrvatskog porijekla, rođen sam u Vinkovcima. Novakova baka, koja je također iz istog mjesta, i ja smo se tamo upoznali. Oboje smo tada bili oficiri. Preselio sam se u Beograd dok je ona još bila u školi i na kraju smo se ukrstili. Kako kaže Zdenko, slijed događaja počeo je njegovim brakom, što je na kraju dovelo do rođenja Dajane, a potom i Sande. Zdenko priznaje da je za očekivati da pokaže veću podršku Srbima i prema toj činjenici nema nikakav animozitet. Priznaje da da se izjasnio kao Hrvat, njegov život ne bi bio drugačiji. Ljudi bi ga prihvatili kao i sada. Nedavno je Zdenka nazvala rodbina iz Vinkovaca koja se raspitivala za Dijanino mjesto rođenja. To ukazuje da se u Hrvatskoj raspravlja o temi njenog porijekla. Vrijedi napomenuti da je Zdenko izgubio kontakt sa kćerkom otkako se razveo od njene majke. Jasno je stavio do znanja da ga Diana smatra odgovornim za kraj njihovog braka. Naši porodični odnosi su doživjeli značajne promjene. Tokom Novakovog odrastanja nisam bio mnogo angažovan.
Pre njegovog rođenja proveo sam četiri godine u Prištini, dok su moja bivša žena i deca živeli u Beogradu. Posetio bih ih vikendom. Međutim, nakon razvoda morala sam se na neko vrijeme odvojiti od porodice. Iako sam pokušavao da održavam kontakt s njima, to nije bilo dovoljno. Diana me smatra odgovornim za razvod i ne može naći u svom srcu da mi oprosti. Vjerujem da su obje strane podjednako odgovorne za raspad braka. Žalosti me što su se stvari ovako ispostavile”, zaključio je Žagar. Diana je, s druge strane, imala drugačiji odgoj i put. Otkrila je da joj vjera u Boga nije usađena u godinama njenog formiranja. Dok su njeni roditelji bili katolici, njihova vjerovanja su bila pod utjecajem partije i komunizma. Izjasnili su se kao Jugosloveni. Kao rezultat toga, Diana nije naučena da ima vjeru u Boga i nije slavila Uskrs ili Božić. Moram priznati da to nisam mogao prenijeti na svoju djecu, jer ih nisam imao. U Srđanovoj porodici zbog određenih ograničenja nisu mogli da se krste“, objašnjava Dijana, ali su, na zahtev Srđanove majke, organizovali zajedničko krštenje.
