Poznati župnik Predrag Popović, poznat po svojim propovijedima na društvenim mrežama, nedavno je istaknuo važnost roditeljstva i povezanosti roditelja i djece. Istaknuo je kako roditelji imaju ključnu ulogu u oblikovanju karaktera i budućnosti djeteta.
Prema njegovim riječima, ljubav, strpljenje i razumijevanje roditelja neophodni su za zdrav i radostan razvoj pojedinca. Popović je roditeljima istaknula važnost stvaranja sigurnog okruženja za svoju djecu, pružanja različitih oblika podrške, te modeliranja moralnih vrijednosti i odgovornosti kroz vlastito ponašanje.
Njegovi su komentari pozitivno odjeknuli jer su potaknuli na razmišljanje o važnosti roditeljstva u današnjem društvu i istaknuli ključnu ulogu emocionalne podrške u odgoju djece. Tijekom svakog vjenčanja koje planiram, održim govor mladencima koji uključuje staru indijsku poslovicu.
Ova izreka naglašava da djeca nisu stalni članovi naših kućanstava; nego su dragi gosti. Kao njihovi domaćini, dužni smo im osigurati obrazovanje, odjeću, njegu, prehranu i naposljetku slobodu da slijede vlastiti put. Naš ponos, zaokupljenost sobom i nevoljkost da potpuno vjerujemo i predamo se drugoj osobi dovode nas do toga da sebično kontroliramo i manipuliramo životima drugih, pretvarajući slobodoumna bića, poput vlastite djece, u sluge svojih želja.
Uobičajeno je da roditelji vrše pritisak na svoju odraslu djecu, često izjavama poput: “Ja sam se brinuo o tebi dok si živio pod mojim krovom, pa mi duguješ uzdržavanje u starosti…” Ali čekaj, što znači to stvarno znači? Jeste li vi stvorili ovaj svijet? Sluga? Za djecu je ključno brinuti se o svojim roditeljima iz istinske ljubavi, a ne iz osjećaja obveze. Na primjer, ja imam sina. Nakon što sam postigao uspjeh koji sam želio, kupio sam dvosjed. Tada mi je Paul prišao i upitao: “Kamo idemo?” tko si ti Imate svoje vlastito putovanje; ti rasteš i napreduješ.
- Ovaj auto je namijenjen Ivani i meni. Sami ćete upravljati svojim putem i prevoziti druge; karavan je za vas, možemo vas natovariti i poslati na put. Neophodno je da naša djeca prepoznaju da moja žena i ja posjedujemo individualne identitete različite od njihovih. Postojali smo kao pojedinci prije njihovog dolaska, a održavat ćemo svoje živote i nakon što oni osnuju svoje obitelji. Bit će spremni njegovati osjećaj zajedništva s nama tek kada shvate ovu ideju.
