Primarni uzrok kroničnog zatvora stolice obično je funkcionalni poremećaj, a ne tjelesna bolest. Čak i kada je probavni sustav u dobrom zdravlju, mogu se pojaviti problemi s pražnjenjem kao rezultat disfunkcije živaca unutar autonomnog živčanog sustava koji kontrolira ovaj proces.
Ideja da njihovi liječnici probavne smetnje pripisuju načinu života ili osobnim navikama može uvrijediti mnoge pojedince, što dovodi do sumnje u profesionalnost i empatiju njihovih pružatelja zdravstvenih usluga.
Već u drugoj godini života djeca kreću na put svladavanja kontrole nad svojim tjelesnim funkcijama, stječući vještinu postupnog kočenja svojih urođenih refleksa. U društvima koja cijene uljudnost, odrasli se osjećaju prisiljenima uskladiti svoje tjelesne zahtjeve s društvenim standardima, uključujući regulaciju pražnjenja crijeva. Kronična fekalna konstipacija prevladava od akutne konstipacije, osobito među ženama koje doživljavaju povećana društvena očekivanja i stigmu.
Zahtjevi modernog života često zahtijevaju odgađanje prirodnih tjelesnih funkcija, što rezultira slabljenjem urođenih refleksa i nakupljanjem fekalnih tvari u crijevima. Osobe koje pate od kroničnog zatvora stolice obično imaju rijetke pokrete crijeva, koji se javljaju svakih 5 do 8 dana, i općenito ne osjećaju nikakvu dodatnu nelagodu. Mogući simptomi uključuju glavobolje, mučninu, smanjeni apetit i trbušni pritisak, iako te manifestacije obično nestaju nakon pražnjenja crijeva.
Prisutnost čvrste stolice potencijalno može dovesti do upale i oštećenja debelog crijeva, potencijalno dovodeći do krvarenja ako su prisutni hemoroidi. Pojedinci koji se dulje vrijeme suočavaju s kroničnim zatvorom mogu pronaći olakšanje kroz prirodne lijekove, kao što je uključivanje prehrane bogate vlaknima u svoju dnevnu rutinu.
Ova prilagodba prehrane ima potencijal vratiti redovitu funkciju crijeva. Uključivanje raznovrsnog voća i povrća, osobito u njihovom sirovom obliku kako bi se povećao unos vlakana, ključna je komponenta.
Uključivanje u dosljednu tjelesnu aktivnost, kao što je hodanje, trčanje ili sudjelovanje u gimnastici, također može poboljšati rad crijeva. Integriranjem svakodnevnih praksi kao što je pražnjenje crijeva ujutro, kada je ono najvećeg intenziteta kao rezultat želučanih refleksa, pojedinci mogu doživjeti dosljednije i manje neugodno pražnjenje crijeva. To može dovesti do smanjenja ovisnosti o laksativima ili drugim lijekovima.
