U današnjem članku pišemo o legendarnom pjevaču Halidu Bešliću. Naime , danas bi Halid proslavio rođendan i napunio bi 72.godine , međutim sudbina je bila takva da je Halid izgubio bitku sa opakom bolešću i preminuo u oktobru ove godine.
Iako je njegova karijera neizbrisivo obilježila muzičku scenu, još više je ostavila trag u srcima običnih ljudi, jer je Halid uvijek bio neko ko je znao spojiti tugu i radost, životnu mudrost i jednostavnu iskrenost u svaku svoju pjesmu. Njegov glas se ne zaboravlja, njegove interpretacije ostaju da žive, a njegova harizma i toplina čine da ga i danas mnogi spominju s poštovanjem i zahvalnošću.
Njegov muzički put počeo je skromno, iz sasvim običnih uslova, ali uz neobičan talenat koji se već na početku izdvajao. Halidova boja glasa bila je prepoznatljiva od prvog tona – duboka, snažna, a opet meka i emotivna. Kada bi zapjevao, publika je osjećala da ne sluša samo pjesmu, nego priču. Možda je zato uspio ono što rijetko kome polazi za rukom: da generacije slušalaca, različitih godina, karaktera i iskustava, poveže u jednoj nit koja je vodila direktno do duše.
Tokom čitave karijere, Halid je ostao vjeran sebi. Njegove pjesme govorile su o životu, o borbi, ljubavi, sjećanjima, ali i o ljudskoj snazi da se stalno iznova diže. U njima nije bilo pretvaranja, rokoko ukrasa ni lijepo upakovanih metafora koje se teško tumače. On je pjevao jednostavno, ali duboko. Upravo to je tajna zbog koje se njegova muzika i danas sluša s jednakim žarom kao prije nekoliko decenija. Za mnoge, njegovi stihovi su bili i ostali utjeha, podsjetnik da nisu sami, ili pratnja kroz životne uspone i padove.
Danas, kada bi slavio 72. rođendan, mnogi se prisjećaju njegovih koncerata na kojima je publika pjevala u glas, njegovih medijskih nastupa u kojima je s osmijehom pričao o običnim stvarima, uvijek naglašavajući koliko mu znači porodica, mir i ljubav prema ljudima. Bio je primjer skromnosti, iako je bio zvijezda. Nikada se nije kitio velikim riječima, nikada nije stvarao distancu između sebe i publike, jer je duboko znao da muzika postoji upravo zbog ljudi koji je slušaju i osjećaju.
- Njegov uticaj nije bio samo muzički. Halid je bio simbol jedne epohe, nosilac vrijednosti koje se danas sve rjeđe vide. Njegova smirenost, nenametljivost i karakter ostali su dio kolektivnog pamćenja. Mnogi su i danas uvjereni da je upravo zbog tog ljudskog dijela, onog iskrenog i toplog, njegova muzika mogla da živi toliko dugo i da bude jednako snažna i među starijom i među mlađom publikom.
Sjećanje na njega nije samo nostalgija. To je i podsjetnik da postoje umjetnici koji ostave trag bez nametanja, koji svojim glasom obilježe razne životne faze jedne nacije, koji se čuju i onda kada nisu fizički prisutni. Takvi ljudi rijetko dolaze, a kada dođu, ostaju upamćeni kao dio jednog vremena koje se više ne može vratiti, ali koje ostaje pohranjeno u pjesmama koje nikad ne gube snagu.
Danas, dok mnogi razmišljaju o tome kako bi Halid izgledao, šta bi pričao i da li bi i dalje stvarao muziku, jedno je sigurno: njegova ostavština je toliko snažna da će živjeti još dugo. Pjesme koje je ostavio su most između prošlosti i sadašnjosti, između onoga što smo bili i onoga što želimo postati. Njegov glas i danas zvuči jednako emotivno, jednako snažno i jednako iskreno kao prvog dana.
Zato je današnji datum za mnoge više od puki spomena. To je dan kada se prisjećamo umjetnika koji je obilježio region, ali i čovjeka koji je znao šta znači biti blizak sa svojom publikom. Njegove pjesme i dalje žive, a sjećanje na njega ostaje da nas vodi, podsjeća i uči koliko je važno ostati svoj, bez obzira na sve što život donosi.
