Cvekla, poznata i kao crvena repa, jedno je od najzdravijih povrća koje se često preporučuje u ishrani zbog obilja vitamina, minerala i antioksidanata.
Njena karakteristična crvena boja potiče od pigmenta betacijanina, koji ima snažno protivupalno i antikancerogeno djelovanje. Međutim, iako se često spominje kao “čudesna” namirnica, cvekla nije pogodna za svakoga. Postoje određene grupe ljudi kojima ova biljka može više naškoditi nego pomoći, pa bi trebali biti oprezni s njenim konzumiranjem.
Prije svega, cvekla je poznata po tome što može značajno smanjiti krvni pritisak. Zbog visokog sadržaja nitrata, koji se u tijelu pretvaraju u dušikov oksid, dolazi do širenja krvnih sudova i boljeg protoka krvi. To je korisno za osobe koje pate od hipertenzije, ali može biti problematično za one koji već imaju nizak krvni pritisak. Kod takvih osoba konzumacija većih količina cvekle može izazvati vrtoglavicu, slabost, pa čak i nesvjesticu. Zbog toga se osobama s hipotenzijom savjetuje da jedu cveklu umjereno, a najbolje je prethodno se posavjetovati s ljekarom.
Druga važna stvar odnosi se na osobe s problemima s bubrezima. Cvekla sadrži oksalate, prirodne spojeve koji se u tijelu mogu vezati s kalcijem i stvarati kristale. Kod zdravih ljudi to ne predstavlja problem, ali kod onih sklonih bubrežnim kamencima – posebno onima koji već imaju kalcij-oksalatne kamence – cvekla može pogoršati stanje. Čak i male količine cvekle mogu povećati rizik od ponovne pojave kamenca, pa bi takve osobe trebale izbjegavati ovu namirnicu ili je konzumirati vrlo rijetko.
Osim toga, cvekla može biti izazov za osobe koje pate od povišenog šećera u krvi ili dijabetesa. Iako se često smatra povrćem, cvekla ima relativno visok sadržaj prirodnih šećera. Jedna porcija kuhanog korijena sadrži dovoljno šećera da može povisiti glukozu u krvi, naročito ako se konzumira u većim količinama ili u obliku soka. Dijabetičari bi trebali pažljivo pratiti svoj unos i birati manje količine, a najbolje je kombinirati cveklu s hranom bogatom vlaknima i proteinima kako bi se usporila apsorpcija šećera.
Još jedna grupa ljudi koja treba biti oprezna su osobe s osjetljivim želucem ili probavnim smetnjama. Cvekla, posebno sirova, može izazvati nadutost, pojačano stvaranje gasova i blage grčeve. Neki ljudi nakon jela cvekle osjećaju i blagu nelagodu u stomaku, što je obično rezultat njene visoke kiselosti i vlaknaste strukture. Za one koji imaju gastritis ili čir na želucu, preporučuje se da cveklu jedu samo u termički obrađenom obliku i u manjim količinama.
Važno je spomenuti i da cvekla sadrži supstance koje mogu izazvati alergijsku reakciju kod osjetljivih osoba, iako je to rijetko. Simptomi mogu uključivati osip, svrab, blagu oteklinu usana ili jezika, pa čak i mučninu. Ako neko primijeti takve reakcije, najbolje je odmah prestati s konzumiranjem i obratiti se ljekaru.
Zanimljivo je i to da cvekla može izazvati privremenu promjenu boje urina ili stolice – poznatu kao beeturija. Nakon konzumiranja većih količina, urin može poprimiti ružičastu ili crvenkastu nijansu. Iako to nije opasno, može biti zbunjujuće za one koji ne znaju da je to normalna pojava. Međutim, učestala beeturija ponekad može ukazivati i na nedostatak željeza, pa ako se često ponavlja, preporučuje se ljekarska provjera.
Zaključno, iako je cvekla bogata hranljivim materijama i ima brojne zdravstvene koristi – od jačanja imuniteta do detoksikacije jetre – ona nije bezopasna za svakoga. Osobe s niskim pritiskom, bubrežnim problemima, dijabetesom ili osjetljivim želucem treba da je koriste s mjerom ili da se prethodno savjetuju sa stručnjakom. Kao i kod svake zdrave namirnice, ključ je u umjerenosti i pravilnom odabiru. Cvekla može biti saveznik zdravlja, ali samo ako znate kada i koliko je treba konzumirati.
