Sreća je tema koja već vijekovima zaokuplja ljudski um. Filozofi, svećenici, umjetnici i naučnici pokušavali su da pronađu univerzalnu formulu koja bi čovjeku garantovala ispunjen i smislen život.
Međutim, koliko god se vremena mijenjala i društva napredovala, jedno pitanje uvijek ostaje isto: šta je zapravo sreća i gdje se nalazi njen izvor? Na ovo vječno pitanje odgovorio je jedan čuveni psihijatar, koji je u svojim radovima i predavanjima isticao da se sreća ne nalazi u materijalnim stvarima, niti u prolaznim uspjesima, već u nečemu mnogo dubljem.
Prema njegovim riječima, čovjek može u životu da izgubi gotovo sve – imetak, zdravlje, posao, pa čak i bliske ljude – ali jedna stvar ne smije biti izgubljena. A to je unutrašnji smisao. On je tvrdio da bez smisla nema ni sreće, jer sreća nije samo trenutna emocija, već stanje koje proizlazi iz osjećaja da naš život ima vrijednost i svrhu.
Smisao kao temelj ljudske psihe
Zašto je smisao toliko važan? Psihijatar objašnjava da čovjek, za razliku od životinja, ne živi samo da bi zadovoljio osnovne potrebe poput hrane i sigurnosti. Ljudska psiha traži razlog, opravdanje, neki viši cilj. Kada taj cilj izostane, dolazi do praznine, bezvoljnosti i osjećaja besmisla. U takvom stanju ni bogatstvo, ni moć, ni prolazna zadovoljstva ne mogu da donesu istinsku sreću.
U svojim istraživanjima ovaj stručnjak je često navodio primjere ljudi koji su preživjeli najteže životne okolnosti – ratove, gubitke, siromaštvo. Ono što ih je razlikovalo od onih koji su posustali bila je upravo unutrašnja snaga i vjera u smisao postojanja. Ljudi koji su imali razlog da izdrže, ma koliko mali, nalazili su put ka životu i poslije najvećih patnji.
Razlika između prolazne i trajne sreće
Veliki broj ljudi danas poistovjećuje sreću sa trenutnim zadovoljstvima. Kupovina nove stvari, putovanje, priznanje ili kompliment često se doživljavaju kao dokaz da smo srećni. Ali ta sreća obično traje kratko, a zatim se vraća praznina. Psihijatar ističe da se prava sreća ne mjeri onim što dobijemo, već onim što osjećamo duboko u sebi. Kada znamo da naš život ima smisla, tada ni gubitak materijalnog, ni padovi u karijeri, pa čak ni razočaranja u odnosima ne mogu potpuno da nas slome.
Smisao se ne mora uvijek vezivati za velike ciljeve. Nekome smisao daje porodica, nekome stvaralaštvo, drugima pomaganje ljudima, a nekome jednostavno svakodnevna borba da postane bolja verzija sebe. Bitno je da postoji “zašto”, jer kad znamo zašto živimo, onda ćemo lakše pronaći način “kako” da živimo.
Savremeni izazovi i potraga za smislom
U današnjem vremenu, koje obiluje brzinom, tehnologijom i stalnom utrkom za uspjehom, ljudi često gube osjećaj za prave vrijednosti. Stres, poređenje sa drugima i lažna slika savršenstva koju društvene mreže nameću, dovode do toga da mnogi misle kako nikada nisu dovoljno postigli. Upravo tada nastaje osjećaj nesreće i nezadovoljstva.
Čuveni psihijatar upozorava da je ključno da se čovjek okrene unutra, a ne spolja. Sreća se ne kupuje, niti se pronalazi u očima drugih ljudi. Ona se gradi u tišini, kroz rad na sebi, kroz male rituale, kroz zahvalnost i kroz jasnoću da svaki dan nosi priliku da ostvarimo nešto što daje smisao našem postojanju.
Poruka koju vrijedi zapamtiti
Njegove riječi ostale su snažne i danas: “Čovjeku se u životu može oduzeti sve osim jedne stvari – slobode da izabere svoj stav i svoj smisao. U tome je njegova najveća snaga i jedini put do sreće.”
Dakle, sreća nije odsustvo problema, niti život bez boli. Ona je osjećaj da i pored svih iskušenja, postoji razlog da nastavimo dalje. Kada imamo smisao, svaki gubitak postaje podnošljiviji, a svaka pobjeda dragocjenija.
Na kraju, odgovor na pitanje gdje se krije sreća nije ni u stvarima, ni u drugima, već u nama samima. Sreća je sposobnost da u svakoj situaciji pronađemo smisao, a onaj ko pronađe smisao – pronašao je i put do istinske sreće.
