Branka Katić je dugo vremena uspevala da skriva svoj lični život. Tokom intervjua, glumica je retko ulazila u privatne stvari i uglavnom se fokusirala na razgovore o svojoj karijeri. Ipak, Branka je nedavno iskreno ispričala o svom burnom odrastanju, koje je uključivalo majku koja se bori s dijagnozom bipolarnog poremećaja.
Sa nepunih deset godina, glumica je počela da primećuje promene u majčinom držanju. Pokazalo se da je ovo bila izuzetno mučna iskušenja za Branku, koja i danas odjekuje u njoj. Glumica je priznala naglu promjenu u ponašanju svoje majke. Ranije je njena majka bila prepoznata kao radosna i puna ljubavi. Ipak, promena je bila upečatljiva, jer je počela da pokazuje prazan, zbunjen izraz lica i razvila strah od svega. Uprkos naporima njene porodice i prijatelja da intervenišu, ona je uporno odbijala bilo kakvu medicinsku pomoć na duže vreme. Na kraju se pokazalo da je prihvatanje neophodnosti kontinuirane terapije u nedogled za nju bila teška prepreka.
Najveći strah koji ju je obuzeo bio je pogled na majčino lice, način na koji se povukla i nije mogla da podeli svoja osećanja sa svojim voljenima niti da oseti bilo kakvu radost. Stalna muka zbog ideje da njena draga majka više nikada neće biti ista nemilosrdno ju je mučila. Iako je bila tek dijete, rekli su joj da ne gaji ljutnju prema majci kada su se pojavili prvi simptomi bipolarnog poremećaja. Razmišljajući o svom iskustvu, Branka se živo sjeća silnog osjećaja tuge koji ju je obuzeo kada je voljena osoba prolazila kroz težak period. To ju je dovelo do dubokog razumijevanja ideje da svijet ponekad može izgledati nesavršen i neprivlačan.
Umjesto da okrivljuje bilo koga, učinila je svjestan napor da se izbjegne pripisivanje krivice. Međutim, nakon saznanja da je bipolarna depresija pretežno uzrokovana hemijskim disbalansom, Brankino kajanje zbog boli koju je njen voljeni pretrpio još više se pojačalo. U svim nedaćama na koje su naišli, njeni roditelji su ostali nepokolebljivo odani jedno drugom do samog kraja.
