U današnjem članku vam pišemo na temu običaja i vjerovanja koji prate proslavu Božića u pravoslavnim porodicama. Ovaj praznik, koji traje tri dana, bogat je tradicijom i običajima koji se njeguju kroz generacije, donoseći sa sobom i duboko ukorijenjena vjerovanja koja oblikuju svakodnevni život vjernika.
Prvi dan Božića, najradosniji dan u hrišćanskom kalendaru, počinje na Badnje veče, kada domaćinstva pripremaju sve što je potrebno za proslavu. Najvažniji trenutak dolazi ujutro, kada prvi gost, tzv. položajnik, dolazi u dom i pozdravlja domaćine riječima „Hristos se rodi“, dok simbolično džara vatru badnjakom. Ovo vjerovanje nosi sa sobom želje za zdravlje, sreću i blagostanje tokom cijele godine. Vjeruje se da položajnik, koji se povezuje sa mudracima koji su došli da se poklone novorođenom Hristu, donosi sreću u dom.
Domaćica na Božić, prije izlaska sunca, mijesi česnicu – pogaču u kojoj se skriva novčić. Onaj ko ga pronađe, prema vjerovanju, bit će blagoslovljen srećom kroz cijelu godinu. Nakon toga, slijedi odlazak u crkvu, gdje se služba održava uz pozdrave „Hristos se rodi!“ i „Vaistinu se rodi!“, a domaćin se potom vraća kući i svi okupljeni sjede za bogatu božićnu trpezu. Ovdje se najčešće nalaze pečenica, sirova pšenica i, zavisno od materijalnih mogućnosti, dodatni specijaliteti poput varenika ili rakije.
Božićni ručak u mnogim domaćinstvima započinje sa sirom i pečenicom, a simbolika hrane, kao što je pečenica, koju porodice obično spremaju dva dana prije Božića, nosi sa sobom duboko ukorijenjeno vjerovanje da će obitelj imati obilje tokom godine. Osim toga, vjeruje se da na Božić ne treba ići u tuđe kuće, jer je to dan posvećen crkvi i mirenju. Ovaj je dan i prilika da se svi oni koji su u svađi pomire, čime se postiže duhovni mir i blagostanje.
Drugi dan Božića, poznat kao Božji ili Srednji dan, posvećen je Presvetoj Bogorodici, a u narodu je to dan kada se podstiču dobra djela, solidarnost i pomirenje. Na ovaj dan, vjerovanje nalaže da vrata doma budu širom otvorena za sve goste, a nijednu osobu koja dođe ne treba odbiti. U Vojvodini je sačuvan običaj preganjanja konja, dok se u nekim krajevima i dalje praktikuju koledarski običaji, kada mladići, maskirani, obilaze kuće pjevajući i želeći domaćinima zdravlje i napredak.
Treći dan Božića, Stevandan, posvećen je Svetom Stefanu, prvomučeniku i arhiđakonu, kojeg mnoge porodice slave kao svoju krsnu slavu. Na ovaj dan, slama koja je donesena na Badnje veče iz kuće se iznosi i prenosi u štale, vinograde, voćnjake i pčelinjake, gdje simbolizuje plodnost i napredak. U nekim dijelovima Vojvodine, slama se uklanja iz kuće u tihim, ranim jutarnjim satima, što simbolizuje tišinu odlaska Božića.
Vjerovanja u vezi s badnjakom također imaju duboko ukorijenjena značenja. Badnjak, koji je postavljen na ognjištu tokom Badnje večeri, nikada se ne smije baciti u smeće. Prema vjerovanjima, on nosi simboliku plodnosti i novog života, te se preporučuje da se, ako nije moguće ložiti ga, vrati prirodi. Badnjak treba biti položen pored nekog rodnog drveta ili jednostavno prepušten prirodi, čime se nastavlja ciklus plodnosti.
Zanimljivo je da se, sve do Malog Božića, tradicionalno pozdravljaju svi susjedi i prijatelji riječima „Hristos se rodi“. Ovaj božićni pozdrav simbolizuje zajedništvo, ljubav i blagostanje koje se širi u srcima vjernika tokom ovih svetih dana.
Na kraju, kroz sve ove običaje i vjerovanja, jasno je koliko je Božić za pravoslavne vjernike više od običnog praznika. To je vrijeme kada se okupljaju porodice, dolazi do pomirenja, šire ljubav i blagostanje, te njeguju tradicije koje su sačuvane kroz vekove.
