Dženan Ćišić je izuzetno sretan pojedinac. Kada je kupio kuću u Njemačkoj, nije mogao ni zamisliti da će u njoj otkriti tako značajnu svotu novca. Dženan Ćišić je 2014. godine odlučio napustiti BiH i otići u Njemačku kako bi zaradio koji dinar.
Ono što je trebalo biti tromjesečni boravak na kraju se pretvorilo u desetljeće u Njemačkoj. Tvrdi da je svima koje je doveo u Njemačku pomagao u snalaženju na njihovom putu. “Prvo zaposlenje mi je bilo u Baušteli. Po odluci da se pridružim iskazao sam nedostatak sredstava, na što su mi odgovorili da ću zaraditi.
Spomenuo sam nedostatak dokumentacije, ali su me uvjeravali da je to nevažno. Naveo sam i da Nisam govorio jezik, a oni su me obavijestili da to nije potrebno. Samo ostani usredotočen, spusti glavu i radi. Dženan je građevinski posao započeo u Njemačkoj, a priznaje da mu je neugodno spomenuti da je u Bosni bio muzičar, da je radio kao profesor glazbe, da je školovani svirač klarineta, a sada se u Njemačkoj bavi teškim fizičkim poslovima. Kako je vrijeme prolazilo, Dženan je naučio jezik, pribavio dokumentaciju i zaposlio se u restoranu.
Ovo ga je putovanje na kraju dovelo do kupnje kuće u Njemačkoj, a način na koji je to postigao doista je nevjerojatna priča. Život od stanarine više nije bio opcija za mene. Vjera me sprječava da podignem kredit, pa sam donio odluku o kupnji oronule nekretnine – zapravo sve u što bih mogao uložiti bilo bi moje. Međutim, čak su i te oronule zgrade u Njemačkoj imale visoku cijenu.
Dok sam pregledavao internet, otkrio sam aukcije na kojima se prodaju kuće. Predao sam otprilike 75 ponuda za kuće dostupne na dražbi. Unatoč tome što sam imao značajnu količinu gotovine, postavio sam tu ponudu online. Jednog dana, dok sam bio na poslu (u međuvremenu sam počeo voziti tramvaj), zazvonio mi je telefon. S druge strane žena me obavijestila: “Čestitamo, pobijedili ste na aukciji! Pitam je da li cijena koju sam predložio više ne vrijedi, na što ona potvrđuje da je doista prošla.
- Za kuću sam ponudio 3550 eura i dobio sam je zajedno sa svim neredom, dragocjenostima i svim ostalim što je u njoj bilo. Nakon što je vlasnica kuće umrla, nije bilo nasljednika koji bi potraživao njezino vlasništvo. Tri godine kuća je bila prazna, a na kraju je odlučeno da se proda na dražbi. U početku procijenjen na otprilike 6.000 eura, uspješno smo pregovarali o smanjenju cijene na 3.550 eura. Bila je osoba koja skuplja stvari i nerado išta odbacuje. Susjedi s neispravnom perilicom rublja ili sličnim problemima donosili bi svoje stvari u njezino dvorište. Bilo je prisutno oko 40 kubika otpada. Međutim, nisam se žalio zbog toga, jer je čišćenje svega rezultiralo time da imam kuću. U Njemačkoj dobivanje dozvole za gradnju kuće stoji 17.000 eura.
Stoga sam na kraju bio u pobjedničkoj poziciji. 11 mjeseci sam se posvetila čišćenju svega. Kako bih izbjegao odbacivanje predmeta i plaćanje naknade za otpad, fotografirao sam ih, podijelio slike na internetu i ponudio ih drugima. Ono što mi je uistinu bilo važno bilo je osigurati da budu odvedeni.
Susjedi su mi savjetovali da dobro pregledam sve stvari i knjige koje je ta žena ostavila. “Moglo bi među njima biti nešto vrijedno”, spomenula mi je jedna susjeda. Nitko nije bio oduševljeniji od mene kada sam u kuhinji otkrio prvih dvadeset eura. U jednoj od omotnica pronađenih u knjizi bila je skrivena značajna svota novca koja mi je omogućila da pokrijem sve troškove. “To je vjerojatno bila njezina štuka”, dodaje Ćišić. Dženan ističe da nije ni slutio da će u toj kući otkriti nešto vrijedno, ali sreća mu je bila naklonjena. “Iznos je bio dovoljno velik da sam mogao obnoviti cijelu kuću i obeštetiti one koji su mi pomogli.
