Priča počinje 1957. godine, odlaskom mladog Bogoljuba Raljića, rođenog 1937. godine, u vojsku u Varaždinu. Dok je službovao, život se odvijao u njegovom rodnom gradu Pančevu, gdje je njegov stric Dušan, koji je ostao u gradu, održavao redovitu dopisu s prijateljima i obitelji putem pisama. Ta su pisma olakšala njihovu vezu i omogućila im da razmijene novosti o svom svakodnevnom životu.
Po odsluženju vojnog roka 1959. Bogoljub se vratio u Pančevo i odlučio da krene stričevim stopama. Dušan, ugledni postolar u tom kraju, uzeo je Bogoljuba pod svoje i naučio ga zanatu, omogućivši mladiću da brzo stekne potrebne vještine za izradu i popravku obuće. Bilo je to vrijeme puno promjena i mogućnosti, a uz posao, Bogoljub je vodio i osobni život koji je nosio nove odgovornosti.
U to vrijeme Bogoljub je bio u vezi s djevojkom koja je očekivala njihovo prvo dijete. Dok je prolazio kroz izazove učenja zanata i pripremanja za ono što ga čeka, njegov život postupno je počeo poprimati oblik u Pančevu, usredotočen na posao koji je volio i porodicu koju je želio izgraditi.
- Nakon godina boravka i rada u Pančevu, Bogoljub je jednog dana nestao bez naznake gde je otišao. Tog je jutra kao i inače otišao iz stana, ali se nije vratio. Kako su se sati pretvarali u dane, briga njegove obitelji eskalirala je svakim trenutkom. Enigma njegova nestanka se produbila jer nitko nije mogao razjasniti što se dogodilo.
Nagađalo se da je možda prošetao, što je za njega bila uobičajena aktivnost, no ispostavilo se da je put bez povratka. Unatoč neumoljivim naporima obitelji i prijatelja da ga lociraju – putem pisama, upita kod poznanika, pa čak i obraćanja lokalnim vlastima – svi pokušaji bili su uzaludni. Trag Bogoljuba bio je obavijen velom tajne, a njegov nestanak postao je enigma koja se nečujno motala nad onima koji su ga poznavali.
Dušan, Bogoljubov stric, bez zastoja nastavlja potragu za odgovorima. Sjećanja na njihove zajedničke dane ne prestaju mu padati u sjećanje, a svaki susret sa starim poznanicima nudi svježu priliku da otkrije neke izgubljene informacije. Prošle su šezdeset i četiri godine, ali njegova je odlučnost ostala nepokolebljiva. Čak i nakon toliko vremena, Dušan osjeća tračak nade koji ga tjera dalje.
Dušan se godinama susretao s pričom o ženi iz Pančeva koja je rodila sina za kojeg mnogi sumnjaju da je Bogoljubov. Ovo mu je otkriće dalo novu motivaciju da ustraje u svojoj potrazi. Hitnost da se poveže s ovim čovjekom, sada u svojim šezdesetima, za Dušana je postala ključna. Razgovor s njim mogao bi otkriti dugo skrivanu istinu o sudbini njegova dragog nećaka. Svaka nova naznaka, bez obzira na veličinu, potiče Dušanovu odlučnost da nastavi dalje, jer gaji nadu da će na kraju otkriti odgovore koje traži.
S vremenom se u Pančevu dogodila potpuna transformacija. Ulice su doživjele značajnu promjenu, a nekada poznate znamenitosti iz Dušanovih sjećanja danas se jedva mogu prepoznati. Kako su desetljeća prošla, njegova potraga za Božanskim ljubavnikom bliži se kraju. Tijekom godina počeo je misliti da postoje samo dva potencijalna ishoda: ili je Bogoljub odlučio krenuti iznova pod drugim identitetom ili je njegovo putovanje završilo tragedijom. Ipak, Dušan se i dalje nada da će otkriti tragove koji upućuju na ženu po imenu Milena, za koju vjeruje da je još živa, kao i njezin sin, koji bi mogao biti Bogoljubov potomak.
Bez obzira na okolnosti, želja za jasnoćom u ovoj tragičnoj priči, ili u najmanju ruku, odgovorima na dugotrajno pitanje koje ga godinama muči, nikada nije u potpunosti izblijedjela. Dok je Bogoljubov nestanak obavijen enigmom, Dušan i njegovi poznavatelji nastavljaju nepokolebljivu potragu za istinom. Iako se Pančevo preobrazilo, sjećanja na Bogoljuba traju, ali i optimizam da će se jednom razotkriti stvarnost onoga što se dogodilo.
