Priča o bosanskoj Seki obilježena je teškoćama i borbom, dok se suočavala s teškim saznanjem da nema mogućnost da ikada postane majka , prošla je kroz teška emocionalna iskušenja.
U selu u blizini Srebrenice, u Bosni i Hercegovini, žive brat i sestra čija je priča prožeta čežnjom. Brat je imao sreću da u svoj život primi šestero djece, dok sestra, nažalost, nikada nije imala priliku upoznati radosti majčinstva. Svoju tjeskobu prenosi kroz uvjerenje da bi život mogao biti nešto manje iscrpljujući i tužan da joj je sudbina podarila i jedno dijete.
Veza koju ona uspostavlja između svojih osjećaja usamljenosti i svoje borbe da zatrudni je značajna. Tijekom višestrukih brakova suočavala se s boli ostavljanja partnera nakon što je postalo jasno da neće imati djece.
Obje osobe bave se stočarstvom i žive u ruralnim područjima. Sestra, koja ima 70 godina, vrijedno radi na zahtjevnim zadacima poput čuvanja ovaca i obrade zemlje. Svojim obvezama pristupa bez oklijevanja, bez obzira na brojne izazove koje nosi život na selu.
Svoju perspektivu izražava staloženim stavom, samouvjereno izjavljujući da ne osjeća nikakvu tjeskobu zbog onoga što je pred njom i vjeruje da nijedan izazov nije prevelik ako je voljna uložiti trud i ostati aktivna. Iako dijeli dom s bratom, njezin život uključuje i samicu koju joj je on osigurao. Bez osobnih stvari ili životinja, sestra vjerno podržava brata u svim njegovim nastojanjima.
Boravak kod brata, on mi je ljubazno ponudio sobu, i moram reći da sam potpuno ravnodušna, jer mi to nije nikakav izazov.
Seku vesele male stvari u životu, poput branja gljiva, šljiva, koprive tijekom ljeta, čime joj pomaže osigurati dovoljno hrane da spriječi glad.
Sestra Seka dijeli zaprepaštenje ljudima koji se odlučuju za neaktivnost umjesto za produktivnost. Osjeti se posebno frustrirano kada naiđe na seljane koji žale na svoje financijske probleme dok istovremeno odbijaju ponude za posao. Seka je uvjerena da je rješenje za zadovoljenje potreba u preuzimanju inicijative i angažmanu na poslu, a ne u stalnom žaljenju na one koji se trude.
Iako osjećam nezadovoljstvo životom, nalazim načina da utažim glad tražeći ljeti gljive, šljive i koprive. Skupljam sve što mogu otkriti kako bih osigurao dovoljno hrane da ne ostanem gladan.
Zaista je obeshrabrujuće vidjeti ljude iz ruralnih područja kako izražavaju tugu zbog nedostatka sredstava i nevoljkost da preuzmu inicijativu. Osnovni način da ostvarite svoje želje je naporan rad, a ne žaljenje na one koji marljivo teže postizanju svojih ciljeva.
Seka je devedesetih godina prošlog stoljeća proživljavala bolan gubitak supruga, ali ističe da joj je najveća muka bila nemogućnost da postane majka. Čvrsto smatra da bi imati dijete u njenom životu bio neprocjenjiv dar. Njezina bračna priča je izvanredna; kaže da su ona i suprug bili zajedno samo tri mjeseca. Prije toga dva puta se udavala, a oba su braka završila razočaranjem zbog problema s neplodnošću koji su pogodili dvije odvojene obitelji. Iako je na kraju našla sreću sa svojim trećim suprugom, njihovo blaženstvo tragično je prekinuto njegovom preranom smrću.
- Doživjela sam dva braka u prošlosti, oba su završila jer su me moji partneri odlučili ostaviti zbog moje nemogućnosti da imam djecu. Međutim, moj treći brak donio mi je sretan život sa svojim suprugom, iako je bio srcedrapajuće kratak, jer je prerano umro.
Tijekom trogodišnjeg boravka u Bijeljini, Seka i njen prvi suprug bili su izloženi pritisku društva. U seoskom načinu razmišljanja tog vremena smatralo se neprikladnim da žena bude u braku duže vrijeme bez djece. Zbog toga je Seka izbačena s imanja jer je označena kao neproduktivna jer nije ostala trudna. Ovaj narativ oslikava teška društvena očekivanja i terete koje su žene poput Seke morale podnositi u ruralnim zajednicama u to doba.
- Sa prvim mužem je tri godine živjela u Bijeljini. Tijekom tog vremena, način razmišljanja seljana smatrao je neprikladnim da žena ostane bez djece. Kao rezultat toga, izbacili su je iz zajednice, smatrajući je neproduktivnom smetnjom.
U šarmantnom selu nadomak Zvornika sklopila je drugi brak. Ubrzo nakon što su započeli zajednički život, njezin je suprug dobio naredbu da se pridruži vojsci, ostavljajući je samu. Seka je strpljivo čekala njegov povratak iz JNA, ali kad se napokon vratio, napustio ju je i sklonio se kod susjedne obitelji. Nažalost, njihov brak je izdržao samo 9 dana.
Seka navodi da su svi njeni muževi otišli jer nije mogla da zatrudni. To odražava nebrigu za vlastitu budućnost ili dobrobit, budući da joj nedostaju obitelj ili djeca koji bi joj pružili sreću.
Kad smo odlučili živjeti zajedno, odmah je otišao u vojsku i ostavio me. Strpljivo sam čekao njegov povratak sa služenja vojnog roka, ali kada se na kraju vratio, neočekivano je odlučio preseliti se kod susjeda. Naše druženje je trajalo samo 9 dana.
Sekina pripovijest baca svjetlo na tešku stvarnost s kojom se susreću mnogi ljudi kada se nose s izazovima plodnosti i društvenim pritiscima koji s njima dolaze. Uz raspad braka, Seka se suočila i s dubokim gubitkom svrhe i radosti koja često prati iskustvo obiteljskog života.
