Brat i sestra koji dolaze iz jednog malog sela u blizini Srebrenic u Bosni i Hercegovini su preživjeli duboko tužan životni put . Brat, blagoslovljen sa šestero djece, u oštroj je suprotnosti sa sestrom, koja je čeznula za šansom da iskusi majčinstvo. Njena tjeskoba se očituje u uvjerenju da bi život bio manje opterećujući i melanholičan da je rodila barem jedno dijete. Ona će žaliti do kraja života što nije iskusila majčinstvo.
Prema njenim riječima, uprkos višestrukom braku, partneri su je napustili kada su shvatili da ne može zatrudnjeti. Angažovani u čuvanju ovaca, obe osobe žive u ruralnim područjima. Unatoč poodmakloj dobi od 70 godina, sestra istrajava na napornim poslovima poput čuvanja polja i stoke. Nepopustljiva u svojoj posvećenosti, ona prihvata mnoštvo prepreka koje dolaze sa životom na selu. Sabranim ponašanjem, ona artikuliše svoju perspektivu, navodeći da ne brine za budućnost i da nijedan zadatak nije nepremostiv sve dok ima sposobnost da radi i da se kreće. Uprkos zajedničkom životu sa bratom, njeni životni aranžmani su ograničeni na jednu sobu koju je on velikodušno obezbedio. Iako lišena lične stoke ili imovine, sestra aktivno pomaže svom bratu u svim njihovim zajedničkim obavezama. Dobro zdravlje mi pada bez napora, jer se rijetko razbolim. Moj životni aranžman uključuje dijeljenje prostora sa mojim bratom, koji mi je ljubazno dao svoju sobu. Tokom ljeta, Seka izvlači sreću iz jednostavnih zadovoljstava poput skupljanja gljiva, šljiva ili kopriva, osiguravajući da ima dovoljno hrane i izbjegava glad. Seka Seka izražava svoju zbunjenost prema pojedincima koji biraju nerad umjesto produktivnosti. Njen najveći izvor frustracije nastaje kada naiđe na seljane koji žale zbog oskudice resursa, a istovremeno odbijaju mogućnosti zapošljavanja.
Prema njenoj perspektivi, posvetiti se poslu je ključ za nabavku potrepština, umjesto da se neprestano žali na one koji marljivo rade. Uprkos tome što nisam gladan, moja ukupna sreća nedostaje. Ljeti se trudim da skupim gljive, šljive, koprive i sve ostalo što nađem kako bih uvijek imao dovoljno za jelo i nikada ne bih bio gladan. Za mene je posebno obeshrabrujuće susresti pojedince iz ruralnih zajednica koji neprestano žale zbog nedostatka sredstava i nespremnosti da preduzmu akciju. Ključ za postizanje onoga što želi je marljiv rad, a ne traženje simpatije od drugih koji aktivno teže ka svojim ciljevima. Devedesetih godina Seka je doživjela razoran gubitak svog muža. Ipak, ističe da je najteži izazov s kojim se suočila bio odsustvo djece u životu. Ona čvrsto vjeruje da bi prisustvo čak i jednog djeteta bilo neprocjenjivo blago. Sekin prikaz njenog braka je zaista zapanjujući – otkriva da su ona i njen suprug proveli samo tri meseca zajedno. Prije toga se već dva puta udavala, ali su oba braka završila odbijanjem zbog njene nemogućnosti da zatrudni, što se dogodilo u dva odvojena navrata u dvije različite porodice. Nažalost, treći put kada je našla sreću sa svojim mužem, njihova radost je bila tragično kratkotrajna jer je ubrzo preminuo. U prošlosti sam doživjela nesrećnu situaciju u braku, da bi me supružnici odbili zbog moje nemogućnosti da imam djecu. To se dogodilo u dvije različite prilike u dvije različite porodice.
Međutim, treći put sam uživala u ispunjenom i harmoničnom odnosu sa svojim mužem, iako je njegov život tragično prekinut kada je preminuo. U Bijeljini, Seka je živjela tri godine zajedno sa svojim prvobitnim supružnikom. U načinu razmišljanja koji je preovladavao u ruralnim područjima tokom tog doba, smatralo se neprihvatljivim da žena ostane bez djece nakon tri godine braka. Zbog toga je Seku protjerao sa imanja njen muž, koji je smatrao da nema vrijednosti zbog nemogućnosti začeća. Ovaj narativ služi kao autentična ilustracija opresivnih društvenih očekivanja i tereta kojima su žene poput Seke bile izložene u ruralnim zajednicama u to određeno vrijeme. Tri godine je boravila u Bijeljini zajedno sa svojim prvim supružnikom. Preovlađujuće okolnosti i preovlađujući način razmišljanja meštana nalagali su da se smatra neprihvatljivim da žena ne rodi dete u tom roku. Shodno tome, ona je protjerana iz prostorija, označena kao nepoželjan teret zbog njenog uočenog nedostatka doprinosa. U malom selu kod Zvornika sklopila je drugi brak. Ubrzo nakon što su započeli zajednički život, njen muž je otišao na služenje vojnog roka, ostavivši je. Seka je strpljivo čekala njegov povratak iz JNA, ali po dolasku ju je odmah napustio i potražio utočište u kući komšije. Nažalost, njihova zajednica je trajala samo 9 dana.
Prema Sekinim riječima, njena nesposobnost da rađa dovela je do toga da su je svi muževi napustili. Izražava ravnodušnost prema sopstvenoj dugovečnosti i neizvesnosti sutrašnjice, jer joj nedostaje porodica ili deca koja bi joj donela radost. Nakon naše odluke da živimo zajedno, on se odmah prijavio u vojsku, ostavljajući me da se suočim sa samoćom. Strpljivo sam čekao njegov povratak sa služenja vojske, ali po dolasku me je napustio i preselio se kod komšije. Naše vrijeme zajedno iznosilo je samo 9 dana. Narativ Seke služi kao potresan podsjetnik na surovu istinu s kojom se susreću bezbrojni pojedinci kada se suoče s poteškoćama plodnosti i pratećim društvenim očekivanjima. Osim raspada brakova, Seka je pretrpjela i duboki gubitak svrhe i sreće koji često prati odsustvo ispunjenog porodičnog života.
