Život Ljubomira Bandovića prepun je zadivljujućih detalja koji čine jednu uistinu fascinantnu priču. Ljubomir Ljuba Bandović, rođen u selu Andrijevci kod Berana, vrlo je uspješan i omiljen glumac u lokalnoj zajednici. Tijekom njegova djetinjstva Ljuba se s obitelji zbog očevih profesionalnih obveza iz Andrijevca seli u Vranje. S 18 godina Ljuba postaje student FDU i seli se u Beograd.
Kako bi se upisao na fakultet, priznao je lažiranje liječničke potvrde i prikrivanje oštećenja sluha na jednom uhu. Zanimljivo, to fizičko ograničenje nikada nije omeli njegove glumačke sposobnosti, te je od tada postao jedan od cijenjenih i renomiranih glumaca u našoj kazališnoj zajednici. Rođen 8. srpnja 1976., srpski glumac suočavao se sa značajnim izazovima od malih nogu, zbog čega su njegovi roditelji potražili stručnu pomoć, o čemu je on otvoreno govorio.
U dobi od pet godina počela sam doživljavati neobičnu pojavu da se svako jutro probudim s osjećajem začepljenosti lijevog uha. Međutim, kako je dan odmicao, problem bi se misteriozno riješio sam od sebe. Ljubomir mi je to ispričao i dalje primijetio: Dok smo se pripremali za naše putovanje, otkrio sam svojim roditeljima da mi se problem sa sluhom ponovno pojavio. Umirujuće, uvjeravali su me da nema razloga za brigu, budući da ćemo se na moru baviti plivanjem i ronjenjem.
Nakon što su odvedeni kod više liječnika, počevši od Vranja, zatim do Skoplja i konačno Beograda, učinili su posljednji pokušaj da vrate sluh na lijevo uho. To je uključivalo konzultacije s jednim od najpoznatijih stručnjaka u zemlji, koji je priznao da postoji dostupan postupak: otvaranje lubanje iza uha. – To je nešto od čega bih se suzdržao. Mogućnost da mi se otvori glava ne plaši me, ali nakon što sam pretrpjela godine šutnje, bojim se kako ću reagirati kad to čujem na to uho.
Koje radnje ću poduzeti u tom trenutku? – povjerio je magazinu “Gloria”. Odrastajući u Vranju, glumac je imao jasnu predstavu o svojoj budućnosti jer je pouzdano znao da će se baviti glumom. Moji roditelji su bili zaposleni u tvornici “Koštana” na proizvodnji cipela i dobivali su karte za kazalište.
Međutim, nikada nisu prisustvovali. Ni dan danas ne pokazuju nikakav interes ni za mene ni za kazalište. S druge strane, brat i ja smo prigrlili priliku da idemo u kazalište. S 10 godina, gledajući predstavu “Moj tata, socijalistički kulak” u Kraljevačkom kazalištu, doživjela sam prosvetljenje. Shvatio sam da moja prava strast leži u tome da postanem glumac. Postalo mi je jasno da, ako postoji način da se oblikuje vlastita stvarnost, to želim manifestirati kroz umjetnost glume.
Tijekom školovanja u srednjoj školi posvetio se isključivo glumi, sudjelujući u impozantnih devet predstava renomiranog vranjskog kazališta “Bora Stanković”. Tijekom srednje škole aktivno sam sudjelovala u kazalištu. Moj entuzijazam za sve aspekte kazališta naveo me da se bavim raznim aktivnostima, osim peglanja kostima. Unatoč velikom angažmanu u kazalištu, nakupio sam 200 izostanaka iz škole.
Srećom, razrednica je imala razumijevanja za moju predanost kazalištu i opravdavala mi izostanke. Kao rezultat toga, uspio sam održati odličan akademski uspjeh i dokazati se kao predan student. Glumac je dugo vremena uživao u braku ispunjenom harmonijom, no naposljetku je par donio zajedničku odluku o prekidu ljubavi. Zanimljivo je da javnost nije znala za razvod koji se dogodio između njih dvoje u razdoblju od 7 godina.
Prošlo je sedam godina otkako smo se supruga i ja razveli, tako da među nama već duže vrijeme nema problema. Naš razvod je tekao na tipičan način, kao i kod svih običnih ljudi. Tu informaciju glumac je otkrio prije nekoliko godina, a poznato je da su se Tatjana i glumac vjenčali 2005. godine. U našem stabilnom braku samo je jedan aspekt nedostajao, jer se čini da nismo uspjeli zajedno začeti djecu.
Unatoč tome što smo i Tanja i ja u četrdesetima, medicinski stručnjaci nas uvjeravaju da još uvijek postoji velika vjerojatnost da ćemo ostvariti roditeljstvo. Naš pozitivan način razmišljanja o ovom putovanju navodi nas da vjerujemo da ćemo, ako se Tanja ne preseli, pružiti dom pun ljubavi za dijete koje nije imalo privilegiju odrastati sa svojim biološkim roditeljima. Naša motivacija ne proizlazi iz želje za priznanjem, već iz vlastitog ispunjenja i prilike da nekome pružimo život kakav doista zaslužuje. Bandović je ranije izjavio da obitelj ne definira samo krv, no razvod ih je na kraju spriječio da posvoje dijete.
