U Jugoslaviji se pojavio značajan broj nadarenih mladih glumaca i glumica, od kojih su neki postigli veliku slavu, dok su drugi nestali u zaboravu.
Edita Majić, poznata po svojoj nevjerojatnoj ljepoti i velikom glumačkom umijeću, odlučila je svoju burnu karijeru i samotnijim životom u samostanu.
Prije više od 19 godina, na vrhuncu svoje popularnosti u bivšoj Jugoslaviji, glumica Edita Majić odlučila se za nekonvencionalan put povučenosti. Ova nagla promjena zbunila je mnoge u Hrvatskoj jer je donijela životnu odluku koja je iznenadila sve. Posljedično, njezin narativ i dalje intrigira ne samo Hrvatsku, već i cijelu regiju Balkana, jer enigma oko njezina odricanja od slave ostaje nerazriješena.
Nakon što je provela u španjolskom gradu Avili, odlučila je svoj život posvetiti samostanu svetog Josipa, odlučivši slijediti karmelski put. U trenutku koji je bio sličan božanskoj intervenciji, obavilo ju je iznenadno prosvjetljenje, nepredviđeni izraz Božje ljubavi koji je bio i neodoljiv i sveobuhvatan.
U tom trenutku, jasnoća se spustila na nju, dajući joj bitne odgovore na sva njena pitanja, kako je ispričala. Ovo transformativno iskustvo dogodilo se 2003. godine, u razdoblju kada je medijski poznata hrvatska glumica Edita živjela životom lišenim osnovne udobnosti. Suočila se s izazovima nedostatka grijanja i tople vode, odmarala se na jednostavnom krevetu od slame i posvetila se režimu molitve i posta.
Tijekom razgovora Edita je ispričala svoj put traženja utočišta kod časnih sestara karmelićanki, potaknuta razočaranjem površnošću svog prijašnjeg načina života. Razmišljala je o smislu postojanja, pitajući se je li život samo iskustvo prolazne vanjske ljepote, samo da bi podlegla zaboravu, raspadajući se u hladnom grobu zajedno s crvima koji se uvijaju.
Utvrdila je da bi, ako je tako, nepostojanje bilo bolje. Ipak, priznala je da se tijekom ovog razmišljanja osjetio duhovni poziv.
Otac Mamić pojašnjava da se duhovni život može kategorizirati u dvije različite vrste: tradicionalni put, koji karakteriziraju pustinjaci koji borave u osami pustinja ili unutar zajedničkih opatija, i alternativni put koji prihvaća sestra Edita, a koji obuhvaća samotnički život.
Prema riječima patera Vinka Mamića, sveta Edita izabrala je asketski način života, obilježen potpunom povučenošću. Priča se da je pronašla mir na mirnoj šumskoj čistini u Španjolskoj. Čini se da je to povlačenje iz društva bilo motivirano njezinom čežnjom za dubljim duhovnim zajedništvom s Bogom.
U rujnu 2017. Jadranka, majka dotične osobe, iskreno je progovorila o putovanju svoje kćeri i otkrila fascinantan detalj da je ona namjerno odabrala život u pustinji, opredijelivši se za izolaciju. Jadranka, koju zovu “ona”, odavno je iskusila božanski poziv prema jedinstvenom i nekonvencionalnom načinu života. Od samog početka shvatila je značenje ovog odabranog puta: pustinjaštvo. Živeći u zabačenom i neplodnom području, daleko od samostana i bilo kakvih znakova ljudske prisutnosti, ona otkriva utjehu i ispunjenje u svom samotnom postojanju.
Kako javlja Mana Gotovac, spisateljica koja je s Editom surađivala, navodno je ona teško prebrodila slomljeno srce te je posegnula za heroinom kao načinom bijega od stvarnosti. No, Editina obitelj i najbliži suradnici oštro su opovrgnuli te navode. Kao odgovor na njihovu potporu, Edita je napisala pismo Avili u kojem je jasno ustvrdila da su optužbe neutemeljene. U svojoj korespondenciji pojasnila je da ona i Mani nikada nisu bile prijateljice, čime je potkopala spisateljičin kredibilitet kao pouzdanog izvora informacija.
