U današnjem članku pišemo o globalnom modeliranju koje otkriva područja s najvećim rizikom od izbijanja epidemija i bolesti. Istraživanja pokazuju da gotovo 9,3 posto svjetske kopnene površine predstavlja potencijalnu prijetnju za izbijanje opasnih bolesti, a ovo upozorenje odnosi se na Latinsku Ameriku, Afriku, kao i balkanske zemlje poput Srbije i Bosne i Hercegovine.
Članak se bavi analizom novih podataka koji ukazuju na povećan rizik u određenim područjima te kako se globalno društvo priprema za te prijetnje.
Istraživanje koje je nedavno objavljeno u časopisu *Science Advances* donosi nove podatke o tome gdje su najveći rizici za izbijanje opasnih bolesti. Na temelju ovog modela, može se vidjeti da 6,3 posto globalne kopnene površine spada u područja visokog rizika, dok dodatnih 3 posto spada u vrlo visok rizik.
Ovaj model omogućuje bolje razumijevanje kako okolišni faktori, uključujući klimatske promjene, utječu na potencijalne zdravstvene prijetnje širom svijeta. Zanimljivo je da su među zemljama Balkana, Srbija i Bosna i Hercegovina označene kao vrlo rizične, zajedno s nekim velikim svjetskim zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država i Rusije.
Većina bolesti koje se spominju u ovom istraživanju su zoonoze, odnosno bolesti koje se prenose sa životinja na ljude. Zanimljivo je da se procjenjuje da oko tri četvrtine novih ljudskih infekcija potiče upravo od životinja, što stvara dodatne izazove u borbi protiv bolesti. Prelazak ljudi u staništa divljih životinja, usljed širenja gradova i industrijalizacije, dovodi do “prelijevanja” virusa i patogena na ljudsku populaciju.
- Uzmimo, na primjer, klimatske promjene. Kako temperatura raste i kiše postaju obilnije, životinje, insekti i virusi koji prenose bolesti šire se u nove prostore. Ovaj fenomen mijenja geografiju zaraznih bolesti, potičući već postojeće opasnosti da se šire i dalje nego što smo navikli. Tako, komarci i krpelji, koji su odgovorni za prenosenje bolesti, mogu opstati u novim područjima, što povećava šanse za širenje tropskih bolesti.
Još jedan ključni faktor koji povećava rizik od epidemija jeste **krčenje šuma**. Zbog izgradnje farmi, puteva i rudnika, ljudi dolaze u kontakt s divljim životinjama koje mogu biti domaćini novih virusa. Ovo povećava mogućnost brzog širenja bolesti u gusto naseljenim područjima, dok gubitak biološke raznolikosti stvara povoljne uvjete za vrste koje prenose opasne patogene.
Kada govorimo o spremnosti za epidemiju, istraživanje također razmatra kako su zemlje spremne suočiti se s krizama. Indeks rizika od epidemije kombinira mogućnost izbijanja bolesti i kapacitet zemlje da odgovori na tu prijetnju.
Zemlje poput Papue Nove Gvineje i Republike Kongo suočavaju se s velikim rizikom, ali imaju ograničene zdravstvene resurse, što ih čini vrlo ranjivima. S druge strane, mnoge razvijene zemlje s visokim prihodima imaju niži rizik, ali su bolje opremljene da se nose s epidemijama, uključujući i laboratorijsku podršku i proizvodnju vakcina.
Dodatno, savremeni transport omogućava brz prijenos zaraženih osoba preko kontinenta, što čini širenje bolesti bržim nego ikad. Ipak, zdravstveni sustavi u određenim regijama mogu biti preopterećeni, što može dodatno pogoršati situaciju u slučaju izbijanja epidemije. Lokalne zdravstvene službe mogu biti ključne u upravljanju krizom, a pripremljenost ne ovisi samo o broju bolničkih kreveta, nego i o kapacitetima za rano otkrivanje bolesti i dostupnosti vakcina.
Jedan od prediktivnih modela koristi algoritme koji uče iz prošlih epidemija, kako bi predvidjeli gdje bi se opasni virusi mogli pojaviti prije nego što se zabilježe prvi slučajevi. Ovi alati mogu ukazati na mjesta gdje bi buduće epidemije mogle početi, smanjujući broj mogućnosti i omogućujući usmjereniji nadzor.”Bolest X” je također prijetnja koja se ne smije zanemariti. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) stalno revidira listu prioriteta, uključujući i nepoznate prijetnje poput “Bolesti X”, koje zahtijevaju globalnu pripravnost. Suradnja među zemljama u razmjeni podataka, razvoju vakcina i brzom financiranju može biti ključna u prevenciji i brzoj reakciji na nova žarišta bolesti.
Na kraju, ova istraživanja pružaju važnu upozorenje i alat za planiranje pokazujući gdje bi pomoć trebala stići prije nego što se epidemije razviju. Globalna suradnja, zajednički napori u pripremi i učinkovitom reagiranju na zdravstvene krize postaju ključni za smanjenje rizika od novih opasnosti koje prijete svjetskom stanovništvu.
