U suvremenom društvu princip odgoja djece kakvu mi poznajemo predstavlja velike izazove. Naime, mlađe generacije imaju pristup velikom broju resursa, a roditelji, često ograničeni vremenom, skloni su svoju pažnju zamijeniti skupim igračkama i mobilnim uređajima.
Tijekom svoje profesionalne karijere dr. Ranko Rajović posvetio se istraživanju razvoja djeteta. Ističe značajne pogreške suvremenih roditelja, s posebnim naglaskom na prezaštićivanje kao najkritičniji problem. dr. Ranko Rajović, liječnik i neuroendokrinolog, osnovao je Centar Nikola Tesla, ustanovu za poticanje mladih talenata, u koju je uveo inovativni NTC sustav osmišljen za poticanje kreativnog učenja.
Prema riječima dr. Rajovića, roditelji koji povlađuju svojoj djeci i udovoljavaju svakoj njihovoj želji snose odgovornost za djetetov bijes i pravo. On identificira pretjeranu zaštitu kao primarnu pogrešku koju roditelji čine u ovom kontekstu.
U razgovoru za Radiosarajevo.ba dr. Rajović, istaknuti autoritet za razvoj inteligencije u ranom djetinjstvu, istaknuo je ključnu potrebu roditelja da prepoznaju tanku liniju između čuvanja i pretjerane zaštite, jer su njihovi postupci motivirani ljubavlju prema djeci.
Ističući važnost dopuštanja djeci da se organski razvijaju i napreduju, naglašava nužnost roditelja da suzbiju svoj instinkt da pretjerano štite svoju djecu rješavanjem vlastitih briga.
Razvoj i sazrijevanje djeteta zahtijevaju izlaganje različitim elementima, uključujući kišu, vjetar i sunčevu svjetlost, zajedno s povremenim iskustvom padova koji mogu rezultirati ogrebotinama na laktovima i koljenima. Ipak, neki roditelji nastoje zaštititi svoju djecu od takvih padova. Upravo taj pretjerano zaštitnički pristup u konačnici sprječava djetetov rast i napredovanje.
Autor ističe da roditelji često ne otključaju u potpunosti inherentni biološki potencijal svog djeteta. Za razliku od živih organizama poput ljudi, koji su stvoreni za kretanje, biljke bez živčanih stanica ostaju nepomične. Ljudska bića, karakterizirana najsloženijim živčanim sustavom, definirana su našom sposobnošću uspravnog kretanja i pokretljivosti.
Kretanje je sastavni dio razvoja mozga, kao što pokazuju fiziološka istraživanja koja ukazuju na kritična razdoblja rasta tijekom određenih godina: druge, treće, pete, sedme i dvanaeste. Ovo zapažanje potiče nas da razmotrimo temeljnu ulogu djeteta, koja uključuje kretanje, padanje, doživljavanje nelagode povezane s padovima i naposljetku učenje izbjegavanja takvih incidenata. Usprkos tome, pojavio se alarmantan trend u vrtićima i školama, gdje se opaža da djeca padaju ukočeno, bez ranog treninga mozga koji je neophodan za instinktivnu zaštitu od ozljeda.
Dr. Rajović daje jasan primjer za ilustraciju ove tvrdnje pozivajući se na povodac djeteta. Tvrdi da povodac ima posebnu svrhu kada je potrebno kontrolirati kretanje djeteta u blizini prometnica i na mjestima gdje se nalazi gužva; međutim, smatra se nepotrebnim u kontekstu parkova.
Jeste li ikada vidjeli kako roditelji koriste povodac za usmjeravanje svoje djece, slično kao što bi netko koristio povodac za psa?
Često se raspitujem kod vlastitih roditelja o njihovom obrazloženju ovakvog pristupa. Tvrde da kada je dijete osigurano uzicom, smanjuje se vjerojatnost pada, potiče osjećaj neustrašivosti i omogućuje brži tempo hodanja. Od presudne je važnosti razmisliti o ideji da ako dijete ne stekne vještinu pada u ranoj dobi, kada će imati priliku to naučiti?
Neophodno je da dijete razvije sposobnost preskakanja i svladavanja prepreka. Ovo ponašanje je instinktivno, osobito kada se skače na materijale kao što su pijesak, lišće, sijeno ili plitka voda. Bavljenje ovim aktivnostima aktivira sve mišićne skupine, održava kognitivnu kontrolu i olakšava stvaranje novih neuronskih veza i sinapsi, što će u konačnici utjecati na njihovu buduću inteligenciju. Ako djeci nije dopušteno istraživati ovu aktivnost, mogu pribjeći skakanju u zatvorenom prostoru, što predstavlja potencijalnu opasnost. Prema tome, nije dužnost roditelja spriječiti djetetovu sklonost da skače, već jamčiti njihovu sigurnost tijekom takvih nastojanja.
Medicinski stručnjaci naglašavaju važnost postizanja pažljive ravnoteže između zaštite i pretjerane zaštite, budući da je razlika između ova dva koncepta iznimno suptilna.
Značaj edukacije roditelja je ogroman i ne može se dovoljno naglasiti. Čak iu suvremenim raspravama i dalje postoji podjela među roditeljima u pogledu relativnog utjecaja genetike naspram okolišnih čimbenika na inteligenciju. Zamislite situaciju u kojoj iznimno inteligentni roditelji imaju sina koji je pet godina proveo u izolaciji, lišen ikakve interakcije. Bi li taj sin naslijedio 30 ili 50 posto intelektualnog kapaciteta svojih roditelja?
Ne, on bi pokazao mentalne nedostatke koji bi proizašli iz nedovoljne stimulacije okoline. To nedvosmisleno pokazuje da okolina ima gotovo u potpunosti presudan utjecaj. Unatoč tome, uloga genetike često potiče na ispitivanje. Dok genetika služi kao suštinski presudan čimbenik, realizacija tog genetskog potencijala ovisi o uvjetima okoliša.
Rajović kao značajan problem navodi pretjerano oslanjanje na tehnološke uređaje, uključujući tablete i mobitele. Prepoznajući njihovu vrijednost kao bitnih alata, on naglašava nužnost uspostavljanja granica. U slučajevima pojačanog umora, tjeskobe ili neodložnih obaveza, mnogi roditelji skloni su produžiti vrijeme korištenja tableta ili mobitela za svoju djecu. Korištenje ovih uređaja smatra se prihvatljivim sve dok je pravilno regulirano. No, Rajović upozorava da svako odstupanje od ove uredbe može rezultirati znatnim štetama.
Sve veća prisutnost tehnologije u našem svakodnevnom životu je u porastu, jer skrbnici traže prikladne opcije koje mogu nenamjerno spriječiti razvoj njihova djeteta. Bitno je da roditelji prepoznaju važnost okoline i njezin utjecaj na djetetov razvoj. S obzirom na brze promjene koje se događaju u ovom okruženju, od vitalne je važnosti prilagoditi naše metode i strategije u vezi s obrazovanjem i razvojem djece. Zanemarivanje ovih prilagodbi izazvat će znatan trošak, koji već počinjemo doživljavati.
- Dr. Rajović tvrdi kako je bitno da roditelji posjeduju sveobuhvatno razumijevanje o tome što su korisni, a što štetni utjecaji na njihovo dijete, kao i temeljne razloge, što im omogućuje pružanje odgovarajuće podrške u područjima gdje su se pogreške dogodile.
Kinesko gledište tvrdi da pogreške čine temelj znanja, a znanje je početni korak prema stjecanju mudrosti. Iako nijedan roditelj ne želi da njegovo dijete pogriješi, mudro je pripremiti se sa znanjem i kloniti se okolnosti koje mogu dovesti do pogrešaka. Djeca se brzo razvijaju, a ispravljanje pogrešaka može biti težak pothvat.
Središnja obveza djeteta trebala bi biti usredotočena na sudjelovanje u igri. Nažalost, sve je raširenije da se djeci istovremeno nameću očekivanja upisa u glazbene škole, bavljenja raznim sportovima i učenja više jezika. Zbog toga često nema dovoljno vremena, ako ga uopće nema, za igru, što je daleko od optimalnog. Dr. Rajović ističe nužnost izbjegavanja prisile da djeca prelaze s jedne aktivnosti na drugu, kao i suzdržavanje od omogućavanja neograničenog pristupa računalima za neograničenu igru.
