Poznata pevačica Ana Bekuta je na domaćoj javnoj sceni već duži niz godina. Naime , mnogi ne znaju da je Ana imala veoma težak život , i da je na vrh stigla upravo preko trnja i kamenja. Naime malo je poznato da se Ana Bekuta susrela s velikim izazovima.
Izvođačica je svoje nesretne okolnosti skrivala od javnosti, tiska, pa čak i svojih kolega umjetnika.
Željela je da njezina ostavština nadiđe taj pojedinačni događaj, da ne bude svedena na temu rasprave kad god se spomene njezino ime; stoga je odlučila šutjeti i suočiti se sa svojim izazovima u samoći.
Samo nekoliko odabranih kolega, koje je smatrala prijateljima i koji su se suočavali sa svojim poteškoćama, bili su svjesni prirode izazova Ane Bekute.
Aca Ilić i Biljana Jevtić primili su je u svoju rezidenciju, gde je ostala punih sedam godina.
Desetljeće koje želi izbrisati iz sjećanja veže se uz sumorne devedesete, vrijeme obilježeno njezinim razvodom. Kada se Ana odvojila od Preje, u tom periodu devedesetih stanovala je u stanu s Biljanom i mnom. Bili smo u stanu na Senjaku, gdje je živjela otprilike sedam godina.
Nakon toga se stabilizirala i kupila vlastiti stan. Ne znam je li zbog razvoda izgubila kuću ili joj je Preja sve uzeo; takve stvari nisu bile moja briga, jer su se odnosile isključivo na njih. Do danas je naš odnos s njom prijateljski, iako nisam upoznat s događajima koji su se zbili u Šapcu. Preju i njegovu suprugu povremeno sretnem na druženjima sa zajedničkim prijateljima, a Ana mi nikada nije zamerila zbog mog srdačnog odnosa prema njemu, kako je tada primetio Aca.
To je gotovo potvrdila i sama Ana: “Unatoč tome što je moja karijera u to vrijeme bila na vrhuncu, bilo bi mi izuzetno teško razmišljati o povratku. Sjećam se da sam plaćala najamninu za naš unajmljeni stan na Senjaku, posuđivala čekove, kupovala kanistere benzina i borim se da si priuštim cigarete”, počela je prepričavati Ana.
Mnogi pojedinci mogu pretpostaviti da sam u tom razdoblju posjedovao značajno bogatstvo; međutim, stvarnost je znatno drugačija.
U to vrijeme moja sestra Milina bila je bez posla, mlađa Dobrila je skromno zarađivala kao medicinska sestra, a otac je bio u teškoj bolesti.
U stanu koji sam unajmio bio je podvrgnut infuziji zbog nedostatka slobodnog prostora u bolnici. Ubrzo nakon toga, otišao je od nas.
U to vrijeme moj sin Igor služio je vojsku i ja sam doživio dubok strah. Moja briga odnosila se na sve nas i pokazalo se da je to za mene bio veliki izazov.
S velikom vještinom i suosjećanjem uspjela sam ugušiti silnu brigu i strah za svog sina koji je u mraku bez svjetla upravljao vojnim vozilom od Prištine do Priboja.
– Na pozornici je bilo imperativ da se ništa ne percipira, a svi smo se oslanjali na moj osmijeh i moje glazbene izvedbe. Ne želim ispasti kao veliki mučenik, jer shvaćam da su se mnogi suočavali s mnogo većim izazovima nego mi. Međutim, boli me spoznaja da se neki pojedinci slažu s netočnim tumačenjem te priče, što sugerira da sam, kao folk diva, na bilo koji način imala koristi od tuđe nesreće.
Bekuta je zaključio surovom realnošću: nije dobio kredit, nije osigurao stan, nije dobio plaću, stekao je mirovinu, niti je imao zdravstveno osiguranje.
