U biti, pojedinci su inherentno samointeresni, prioritet im je vlastita dobrobit, čak i na račun drugih. Uobičajeno je susresti se s pričama ljudi koji se osjećaju iznevjereno ili povrijeđeno postupcima onih oko njih.
U svom obraćanju o životu i spoznajama vladike Nikolaja Velimirovića, on nudi duboke i upečatljive smjernice za upravljanje zlonamjernošću koju nam drugi mogu uputiti. Njegova razmišljanja o protivnicima ne samo da potiču na oprost, već potiču i na istraživanje temeljnih duhovnih načela koja upravljaju našim odnosima sa svijetom. Kada se susrećemo s okolnostima u kojima nam je učinjena nepravda ili suočeni sa zlonamjernošću, biskup nam usmjerava fokus na izuzetnu mudrost: nužnost opraštanja i pružanja blagoslova onima koji nam se suprotstavljaju.
Iz duhovnog učenja biskupa Velimirovića proizlazi značajno načelo: svoje protivnike trebamo smatrati svojim duhovnim učiteljima. Iako se u početku može činiti da izazivaju tjeskobu i nelagodu, te osobe često otkrivaju naše vlastite nedostatke, ranjivosti i pogreške. Vasilisa Velimirović tvrdi da takve osobe imaju ključnu ulogu u smanjenju ponosa i ljutnje. U slučajevima kada štetu nanose drugi, važno je prisjetiti se mudrog savjeta biskupa: “Gospodine, blagoslovi moje protivnike.” Odabirom pružanja blagoslova umjesto izražavanja kletvi, ja sam primjer ove duboke mudrosti.
Takve emocije odražavaju duboku duhovnu poniznost, jer čin oprosta ne služi samo kao gesta dobre volje prema drugima, već i kao čin suosjećanja prema sebi. Sudjelujući u procesu opraštanja, oslobađamo se teških emocija vezanih uz mržnju, omogućujući duši da se uzdigne do uzvišenijeg stanja svijesti.
Biskup Velimirović ističe da protivnike ne treba smatrati samo neprijateljima; nego ih se može smatrati “okrutnim prijateljima”. Njihovi postupci imaju potencijal za poticanje osobnog rasta. Protivnik može djelovati kao katalizator za katarzu — pročišćenje duha kroz nevolju. Oni koji nas napadaju, rugaju se ili kritiziraju tjeraju nas da se suočimo s vlastitim manama i pogreškama.
Tako nehotice preuzimaju ulogu odgajatelja u našim životima. U razdobljima boli uobičajeno je da se pojave emocije poput ljutnje, tuge i želje za osvetom. No, Velimirović savjetuje da u tim trenucima treba tražiti utjehu u Bogu i njegovati oprost. Bavljenje ovom praksom funkcionira kao duhovna disciplina koja nam omogućuje da nadiđemo zemaljske želje i potiče osjećaj duhovnog mira.
Svakako, protivnici imaju sposobnost preusmjeriti naš fokus na Boga odvraćajući našu pozornost od prolaznih elemenata života. U tom smislu, netko bi mogao smatrati neprijatelje duhovnim vodičima. Prema biskupovim riječima, poteškoće s kojima se susrećemo u životu imaju za cilj otkloniti naše pogrešne ambicije i žudnje za materijalnim dobrima. Oni nas tjeraju da se oslobodimo svjetovnih vezanosti i tražimo istinsku utjehu u skladu s Božjom voljom. Kada se suočimo s napadima i uvredama koje nam nanose protivnici, te nas kušnje vješto usmjeravaju prema ispravnom putu, pomiču naš fokus s naših iluzija i nadahnjuju nas da prihvatimo odgovarajuće vrijednosti.
U svom obraćanju Gospodinu, biskup dalje artikulira: “Protivnici su me učinili autsajderom unutar carstva svijeta… Baš kao što napadnuto stvorenje traži utočište u sigurnijem utočištu nego ono koje ostaje neugroženo, ja, okružen od strane mojih neprijatelja, otkrio sam svoju najveću sigurnost u Tvojoj zaštiti.” Bit ove izjave sažima duboko duhovno iskustvo, u kojem neprijatelji služe kao katalizatori za naš duhovni razvoj, osvjetljavajući spoznaju da se autentično utočište može pronaći samo u Bogu.
Kao rezultat toga, naši nas neprijatelji nadahnjuju da težimo miru kroz trajna duhovna načela, a ne kroz prolazne želje. Biskup Velimirović izričito savjetuje da i protivnici i pristaše dobiju blagoslov jer svaki od njih ima bitnu ulogu u našem duhovnom napretku. Protivnici prenose neprocjenjive lekcije poniznosti i kajanja, dok saveznici potiču ljubav i osjećaj zajedništva. Šireći blagoslove i prijateljima i neprijateljima, njegujemo istinsko jedinstvo koje karakterizira ljubav prema svima.
Na kraju biskup daje ovaj mudri savjet: “Stoga slobodno se s njima družite i molite se Bogu za njih.” Blagoslivljam svoje protivnike, Gospodine, odlučujući se suzdržati od izricanja kletvi. Takvi osjećaji potiču mir i osobnu slobodu. Prihvaćajući blagoslove onih koji nam se suprotstavljaju, oslobađamo se neprijateljstva i njegujemo okruženje pogodno za duhovni razvoj, što stoji kao glavni cilj za svakog vjernika.
