U današnjem članku vam otkrivamo jednu naizgled neobičnu, ali vrlo čestu naviku o kojoj mnogi rijetko otvoreno govore. Riječ je o pitanju koje je mnogima prošlo kroz glavu barem jednom – šta se zapravo dešava ako piškimo pod tušem i da li je ta navika bezazlena ili ipak može imati određene posljedice.
U svakodnevnom životu ljudi razvijaju brojne male rutine koje često rade potpuno automatski, bez mnogo razmišljanja. Jedna od takvih navika, o kojoj se rijetko govori naglas, jeste mokrenje tokom tuširanja. Iako mnogima može djelovati čudno ili čak nepristojno kada se spomene, realnost je da veliki broj ljudi barem povremeno to radi. Razlog je jednostavan – osjećaj opuštanja pod toplom vodom često pokrene prirodnu potrebu za mokrenjem.
Mnogi smatraju da je mokrenje pod tušem praktično jer voda odmah odnese sve u odvod. Zbog toga se često vjeruje da je ova navika potpuno bezopasna i čak korisna, jer se na taj način navodno štedi voda koja bi se potrošila na dodatno puštanje vodokotlića. Međutim, stručnjaci upozoravaju da situacija ipak nije toliko jednostavna kako na prvi pogled izgleda.
Prva stvar o kojoj se govori kada je riječ o ovoj temi jeste higijena. Urin zdrave osobe uglavnom je sterilan u trenutku kada napušta tijelo, što znači da ne sadrži bakterije koje bi bile opasne za zdravlje. Ipak, kada dođe u kontakt sa površinama u kupatilu, situacija se mijenja. Pod tuša, pločice ili zavjese mogu zadržati ostatke koji se vremenom mogu pomiješati s bakterijama iz okoline. Ako se kupatilo ne čisti redovno, takve površine mogu postati mjesto gdje se bakterije razmnožavaju.
Drugi aspekt o kojem se rjeđe govori jeste navika koju tijelo razvija. Ljudski mozak funkcioniše kroz povezivanje određenih radnji i osjećaja. Kada osoba često mokri dok čuje šum vode ili dok se nalazi pod tušem, mozak može početi povezivati te dvije stvari. Vremenom se može desiti da svaki put kada čujete vodu ili stanete pod tuš, osjetite potrebu za mokrenjem, čak i ako mjehur nije potpuno pun.
Ova pojava povezana je sa psihološkim procesom koji se naziva uslovni refleks. Na isti način kao što određeni mirisi mogu izazvati glad ili određena muzika podsjetiti na emocije iz prošlosti, tako i zvuk vode može početi automatski pokretati potrebu za mokrenjem. Kod nekih ljudi to može dovesti do toga da teže zadržavaju urin kada čuju vodu koja teče iz slavine ili dok peru ruke.
Posebno se naglašava da bi ova navika kod određenih osoba mogla uticati na kontrolu mokraćnog mjehura. Ako se tijelo navikne na automatsko pražnjenje mjehura čim se pojavi određeni stimulans, dugoročno to može oslabiti sposobnost zadržavanja urina. To ne znači da će svako ko mokri pod tušem imati problema, ali stručnjaci savjetuju da se takve navike ne razvijaju svakodnevno.
Postoji još jedan aspekt o kojem se govori, a tiče se položaja tijela tokom mokrenja. Posebno kod žena, mokrenje u stojećem položaju može otežati potpuno pražnjenje mokraćnog mjehura. Kada se mjehur ne isprazni u potpunosti, postoji veća mogućnost zadržavanja bakterija koje se mogu razvijati u mokraćnim kanalima. Upravo zbog toga mnogi ljekari preporučuju da se mokrenje obavlja u prirodnijem položaju, koji omogućava tijelu da se opusti i potpuno isprazni mjehur.
Ipak, važno je naglasiti da povremeno mokrenje tokom tuširanja kod zdrave osobe uglavnom ne predstavlja ozbiljan zdravstveni problem. Ljudsko tijelo je prilagodljivo i jedna takva situacija neće odmah izazvati posljedice. Problem nastaje tek kada se određena navika ponavlja svakodnevno i kada tijelo počne razvijati refleks koji može uticati na prirodne funkcije.
S druge strane, neki stručnjaci navode i određene praktične prednosti koje ljudi ističu. Jedna od najčešće spominjanih jeste ušteda vode. Kada se urin ispere direktno u odvod tokom tuširanja, izbjegava se dodatno puštanje vode u toaletu. Iako se ta ušteda pojedinačno čini malom, na globalnom nivou mnogi smatraju da bi promjena takvih navika mogla imati pozitivan uticaj na potrošnju vode.
Takođe se često ističe da je urin uglavnom sastavljen od vode i različitih soli koje tijelo izbacuje, pa se zbog toga smatra relativno bezopasnim u kontaktu sa vodom koja teče niz odvod. Ipak, i pored toga, mnogi stručnjaci smatraju da bi kupatilo trebalo zadržati jasnu granicu između prostora za tuširanje i prostora za obavljanje fizioloških potreba.
Na kraju, najvažnije je razumjeti da svaka navika koju ponavljamo može uticati na naše tijelo. Ono što počne kao slučajna situacija može s vremenom postati automatski obrazac ponašanja. Upravo zato stručnjaci savjetuju da je dobro biti svjestan svojih svakodnevnih navika i razmišljati o tome kako one utiču na zdravlje i higijenu.
Zaključno, povremeno mokrenje pod tušem vjerovatno neće izazvati ozbiljne probleme kod većine ljudi, ali pretvaranje toga u svakodnevnu rutinu može stvoriti neželjene refleksne reakcije u tijelu. Zbog toga je najbolje zadržati prirodne navike mokrenja u prostoru koji je za to namijenjen i voditi računa o higijeni, zdravlju mokraćnog sistema i dugoročnom funkcionisanju organizma.
