Upravo na Badnje veče, prema starim narodnim vjerovanjima, prelamaju se energije stare i nove godine. U nastavku clanka Vam donosimo sta nikako ne smijete raditi na Badnje vece.
Smatralo se da je to noć u kojoj se zatvara jedan krug i otvara drugi, mnogo važniji, jer sve što unesemo u dom – bilo stvarno ili simbolično – ostavlja trag na sudbinu porodice u godini koja dolazi. Naši preci su ovu noć doživljavali kao sveti prag, trenutak u kojem kuća postaje ogledalo budućnosti. Zato su pazili na svaku sitnicu, na svaku riječ i svaki predmet koji prelazi kućni prag, vjerujući da se baš tada „zaključava“ sreća ili nesvjesno priziva nemir.
Vjerovanja kažu da se sudbina porodice kuje dok gori badnjak i da svaki predmet unesen u kuću nosi određenu simboliku. Badnje veče nije vrijeme za haos, brzinu i nervozu, već za smirenje, tišinu i sabranost. Kuća bi trebalo da postane sigurno utočište, mjesto gdje se prošlost ostavlja iza sebe, a nova godina dočekuje otvorenog srca. Upravo zbog toga se smatralo da postoje određene stvari koje nikako ne treba unositi u dom tokom ove večeri, jer sa sobom nose energiju oskudice, svađe ili tuge.
Jedno od najvažnijih pravila odnosilo se na dugove i neplaćene račune. Vjerovalo se da u Božić ne smijete ući opterećeni dugovima, jer ćete u suprotnom cijele godine juriti za novcem koji stalno izmiče. Papiri s opomenama, računi i podsjetnici na finansijske brige smatrani su teškom energijom koja guši napredak. Ako se dugovi ne mogu u potpunosti izmiriti, savjetovalo se barem simbolično sklanjanje takvih papira, daleko od trpeze i badnjaka, kako ne bi „gledali“ u porodicu tokom svete noći.
Slično značenje imale su i posuđene stvari. Naši stari su govorili da tuđe ne treba nositi u novu godinu, jer to simbolizira zavisnost i nedostatak sopstvenog blagostanja. Alat, knjige, posuđe ili bilo šta što pripada drugome trebalo je vratiti prije nego što padne mrak. Time se, prema vjerovanju, zatvarao krug davanja i primanja, a porodica je u novu godinu ulazila „čistih ruku“, spremna da gradi sopstvenu sreću.
Posebno se pazilo na atmosferu u kući. Svađe, povišeni tonovi i teške riječi smatrali su se najgorim mogućim „prtljagom“. Vjerovalo se da ono što se izgovori na Badnje veče ima dugotrajan odjek, pa bi svađa mogla postati obrazac za cijelu narednu godinu. Zato su stariji savjetovali strpljenje, blagost i tišinu, čak i kada je teško. Prećutati uvredu te noći smatralo se velikom žrtvom, ali i velikim blagoslovom za porodicu.
Čistoća doma imala je gotovo ritualni značaj. Prljav veš, nered i razbacane stvari simbolizirali su stagnaciju, bolest i nemar. Kuća je morala biti uredna prije unošenja badnjaka, jer se vjerovalo da čista kuća privlači zdravlje i mir. Nije se radilo samo o fizičkoj čistoći, već i o osjećaju lakoće i svježine, kao da se prostor oslobađa svega starog i teškog.
Najzad, posebna pažnja posvećivala se emocijama. Tuga i crne misli nisu bile dobrodošle. Plakanje se izbjegavalo, osim ako su u pitanju suze radosnice, jer se vjerovalo da tuga unesena u dom na Badnje veče ostaje prisutna tokom cijele godine. Ljudi su se trudili da obuku nešto lijepo, zapale svijeću, puste tihu muziku i svjesno izaberu radost, čak i ako okolnosti nisu savršene.
Ako bi se neko pravilo ipak prekršilo, postojalo je i simbolično rješenje. Prije ponoći iznosilo se nešto bezvrijedno iz kuće, poput smeća, uz tihe riječi da s tim izlazi sve loše, a da u domu ostaje samo dobro. Nakon toga bi se zapalila svijeća ili tamjan, kao znak pročišćenja i novog početka.
- Poštovanjem ovih starih običaja ne čuva se samo tradicija, već se stvara osjećaj reda, sigurnosti i nade. Badnje veče tada postaje mnogo više od obične večeri – postaje svjesni izbor mira, topline i zajedništva, temelja na kojima se gradi srećna godina koja dolazi.
