Običaji vezani uz smrt razlikuju se od regije do regije, a mnogi Srbi poštuju jedinstvenu tradiciju. Kao simbol tuge za pokojnicima, članovi obitelji oblače crnu odjeću. Tradicionalno, žene bi nosile crnu maramu, dok muškarci obično biraju crnu košulju ili kravatu. Ova žalobna odjeća obično se nosi godinu dana, a za to vrijeme obitelj se uzdržava od slavlja, igara i pjevanja.
Trenutačno, pojedinci imaju mogućnost nositi crnu odjeću u potrebnom trajanju do 40 dana, što se može produžiti na šest mjeseci ili čak godinu dana, ako to želite. Ipak, važno je prepoznati da se krsna slava i dalje slavi na uobičajeni način, bez obzira na smrt člana obitelji.
Doista, štovanje slave u takvim razdobljima ima još veću važnost, jer molitve za slavu obuhvaćaju molbe za miran počinak naših dragih. Obično je u godini nakon gubitka neuobičajeno organizirati proslave, vjenčanja, zabave ili slična okupljanja kod kuće. U tim situacijama, kao i kod svih običaja vezanih uz pogrebe, mudro je potražiti vodstvo svećenika, jer se tradicije mogu razlikovati ovisno o regiji, što komplicira procjenu prikladnosti određenog običaja.
U kršćanskom vjerovanju smrt se smatra “posljedicom grijeha”, koja proizlazi iz Adamove neposlušnosti Bogu. U početku je Božji plan bio namijenjen besprijekornom prijelazu iz smrtnog života u vječno postojanje lišeno patnje, slično preobrazbi duše i tijela, slično kao leptir koji izlazi iz svoje čahure i diže se u nebo. Jeste li upoznati s uobičajenim postupcima vezanim uz smrt drage osobe?
U Srbiji različiti običaji karakteriziraju sahrane, prikazujući različite tradicije i rituale koji se nalaze u različitim regijama. Povijesni kontekst smrti koja se često događa kod kuće doveo je do razvoja narodnih vjerovanja i običaja povezanih s pogrebima. Na primjer, u nekim je krajevima tradicija da svi članovi obitelji ostanu budni u vrijeme smrti.
Ovaj običaj proizlazi iz vjerovanja da je smrt slična stanju spavanja, što potiče strah da bi, ako pokojnik sretne nekoga tko spava, ta osoba mogla biti sljedeća smrt. Štoviše, postoji vjerovanje da će, ako netko umre otvorenih očiju, sličnu sudbinu doživjeti i onaj tko ga prvi ugleda. Drugi običaj nalaže da, ako je pokojnik imao šibice u džepu, treba ih probosti iglom kako bi se spriječio povratak kao vampir. Osim toga, običaj je da se sva ogledala u domu pokriju odmah nakon smrti, jer se vjeruje da duh pokojnika može ući u ogledalo i ostati među živima.
U određenim seoskim područjima, voda koja se koristi za kupanje mrtvih smatra se nečistom i smatra se da donosi nesreću svakome pored čijeg prebivališta teče. Postoji vjerovanje da leš ugrožava i floru i faunu, zbog čega se pogrebne povorke klone polja, livada i stoke. Osim toga, neki smatraju da bolesti potječu od demonskih sila, zbog čega se bolesna djeca nose u pogrebnoj povorci u nadi da će svoje bolesti prenijeti na pokojnika.
U raznim regijama zemlje vjeruje se da rođaci rođeni u istom mjesecu dijele zajedničku sudbinu, što često rezultira time da jedan za drugim slijedi smrt. Da bi se to spriječilo, običaj je da se pokojnik “otkupi” tijekom sprovoda. Štoviše, u okolici Zaječara postoji tradicija da prijatelji i obitelj bacaju zemlju na groblje, što se smatra sretnim znakom da onaj koga zemlja udari neće biti sljedeći koji će umrijeti.
