Kiseli kupus je namirnica s dugom tradicijom u ishrani na Balkanu. Generacijama se smatrao zimskom hranom koja jača organizam, čuva imunitet i pomaže probavi. Medjutim , ne znaju mnogi da pojedine osobe , sa odredjenim zdravstvenim problemima nebi smjele nikakako da konzumiraju kiseli kupus.
Ipak, kako ističe Georgij Nazarov, ruski naturolog, svaku namirnicu – pa i onu koja se smatra zdravom – potrebno je sagledati cjelovito, kroz njena pozitivna i negativna djelovanja na organizam.
Pozitivna strana kiselog kupusa najčešće se povezuje s fermentacijom. Tokom tog procesa nastaju korisne mliječno-kiselinske bakterije koje povoljno djeluju na crijevnu floru. Redovna, umjerena konzumacija može poboljšati varenje, ojačati imunitet i pomoći organizmu da se lakše bori protiv infekcija. Kiseli kupus sadrži vitamin C, vitamine B grupe, vlakna i određene antioksidanse, zbog čega se često preporučuje u zimskom periodu, kada je svježe povrće slabije dostupno. Takođe, tradicionalno se koristi kao pomoć kod slabijeg apetita i usporene probave.
- Međutim, Nazarov upozorava da se uz ove koristi često zanemaruju i negativni aspekti. Za kiseljenje kupusa koristi se velika količina soli, a upravo tu leži najveći problem. Prekomjeran unos soli predstavlja ozbiljno opterećenje za organizam. Kada se u tijelo unosi previše natrija, dolazi do zadržavanja tečnosti, što dodatno opterećuje srce i krvne sudove. Zbog toga se povećava rizik od povišenog krvnog pritiska, naročito kod osoba koje već imaju sklonost ka hipertenziji.
So ne utiče samo na krvni pritisak. Bubrezi, čija je osnovna funkcija filtriranje krvi i izbacivanje viška tečnosti i štetnih materija, pod dodatnim su pritiskom kada je unos soli visok. Dugoročno, to može dovesti do njihovog slabijeg rada. Prema Nazarovu, dio soli se taloži i u zglobovima i krvnim sudovima, što može doprinijeti ukočenosti, bolovima i smanjenoj pokretljivosti.
Poseban problem predstavlja poremećaj ravnoteže između kalija i natrija u organizmu. Kada natrij preovlada, dolazi do grčenja mišića, naročito u predjelu vrata, ramena i kičme. Nemir u rukama i nogama, osjećaj trnjenja ili napetosti često su znakovi upravo ove neravnoteže. Iako se kiseli kupus često pere prije upotrebe, važno je znati da se so s listova ne može potpuno ukloniti, čak ni temeljitim ispiranjem.
Nazarov takođe upozorava da sve više istraživanja ukazuje na moguću povezanost prekomjerne upotrebe soli u ishrani i pojave određenih vrsta raka, posebno onih koji zahvataju digestivni trakt. Iako kiseli kupus sam po sebi nije uzrok, njegova česta i obilna konzumacija može doprinijeti ukupnom prevelikom unosu soli.
Posebno važna napomena odnosi se na osobe koje boluju od čira na želucu, dvanaesniku ili hroničnog gastritisa. Kod ovih oboljenja kiseli kupus može dodatno nadražiti sluznicu želuca, pojačati bol, žgaravicu i upalne procese. U takvim slučajevima, prema savjetima stručnjaka, ovu namirnicu treba potpuno izbjegavati ili konzumirati isključivo uz saglasnost ljekara.
Ako se kiseli kupus ipak konzumira, Nazarov savjetuje da se u ostatku dana gotovo u potpunosti izbaci dodatna so iz drugih obroka. Time se smanjuje ukupno opterećenje organizma i rizik od negativnih posljedica.
- Zaključno, kiseli kupus je bez sumnje korisna i vrijedna namirnica, ali samo ako se jede umjereno i promišljeno. Kao i kod svega u ishrani, ključ leži u ravnoteži. Pretjerivanje, čak i s tradicionalno zdravim namirnicama, može imati posljedice, zbog čega je važno slušati signale vlastitog tijela i prilagoditi ishranu svom zdravstvenom stanju.
