Matija i Ivana Panić su ljeti, kao sezonci, iz sela između Nove Gradiške i Slavonskog Broda odlazili u Istru. Ali, umjesto u normalnoj sobi, oni su spavali u ćumezu gdje su se odlagale stvari i gdje je krevet bio dušek postavljen na sto. Ona kada zima dođe, odlazili bi u Astriju. Ivana je završila srednju ekonomsku školu, a Matija je po zanimanju mašinovođa, koji nije nikada vozio, već je postavljao keramiku.
Stečenu zaradu nisu trošili na provod ili na zabavu, nego u kupovinu slavonskih njiva, nadajući se da će jednog dana imati nešto svoje. Tako su, kroz zajedničko ulaganje, otvorili porodično poljoprivredno gazdinstvo 2014. godine. Tada su se još zabavljali, a kasnije su krunisali svoju ljubav sa brakom. Počeli su sa zastarjelom mehanizacijom i malo zemlje, nedovoljno za ozbiljnu poljiprivrednu priču, pa su morali da nastave sa sezonskim poslovima. “Dosta toga smo počeli, držali ovce..
Ostatak teksta možete da pročitate OVDJE.
