U današnjem klancu vam pišemo o U vremenu kada se zdrava ishrana često poistovećuje sa voćnim smutijima, ceđenim sokovima i žitaricama, stručnjaci sve češće upozoravaju da ono što smatramo “zdravim” zapravo može imati suprotan efekat.
Prema rečima Dejane Čubrila, specijaliste sportske medicine i profesora medicinske fiziologije, najveća greška koju pravimo jeste unos šećera odmah po buđenju. Dok mnogi dan započinju čašom ceđenog soka ili činijom pahuljica, on tvrdi da upravo tu pravimo prvi korak ka hroničnom umoru i metaboličkim poremećajima.
Gostujući na televiziji Prva, profesor je detaljno govorio o navikama koje su postale simbol modernog, navodno zdravog života. Smutiji, voćni doručci, integralne žitarice i razne „fit“ kombinacije danas se predstavljaju kao idealan početak dana. Međutim, prema njegovom objašnjenju, organizam ne reaguje na marketing i trendove, već na hemijskom sastavu onoga što unosimo. A kada se unese šećer, bez obzira na to da li dolazi iz voća ili industrijskog napitka, tijelo reaguje na isti način – naglim skokom glukoze u krvi.
Posebno je upozorio na ceđene sokove od narandže, koji se često doživljavaju kao simbol zdravlja. Iako potiču iz prirodnog izvora, oni sadrže koncentrisanu količinu šećera bez vlakana koja bi usporila njegovu apsorpciju. Takav napitak, objašnjava on, dovodi do brzog porasta šećera u krvi, a zatim i do naglog lučenja insulina. Taj proces, ako se svakodnevno ponavlja, može predstavljati uvod u ozbiljne zdravstvene tegobe. Prema njegovim riječima, razlika između čaše ceđenog soka i gaziranog napitka manja je nego što mislimo kada je u pitanju reakcija organizma.
Profesor ističe da problem nije samo u očiglednim izvorima šećera. Postoje i takozvani skriveni šećeri u namirnicama za koje smatramo da su bezopasne. Razne pahuljice, kinoa, amarant, pa čak i proso, iako nutritivno vrijedne, sadrže ugljene hidrate koji se u organizmu pretvaraju u glukozu. Ako se konzumiraju u velikim količinama, mogu izazvati isti metabolički odgovor kao i klasični slatkiši.
Jedan od ključnih principa koje naglašava jeste takozvano pravilo „dve kašike“. To znači da čak i zdrave žitarice treba dozirati vrlo pažljivo. Nije sporno, kaže on, pojesti kašiku ili dvije kinoe uz jaja, ali problem nastaje kada se u istom obroku kombinuje više izvora ugljenih hidrata – jaja, žitarice, mliječni proizvodi, avokado i dodatne masnoće. Tada obrok postaje preobilan i organizam ulazi u stanje preopterećenja.
Prema njegovom objašnjenju, svaki obrok je biohemijska reakcija. Kada unesemo veće količine šećera ili ugljenih hidrata, dolazi do naglog skoka insulina. Taj hormon ima zadatak da reguliše nivo glukoze, ali česti i visoki skokovi stvaraju začarani krug. Energija naglo poraste, ali isto tako brzo i padne. Upravo taj pad energije mnoga osećanja kao pospanost i iscrpljenost već sredinom jutra, iako su dan započeli „zdravim“ doručkom.
Osim osjećaja umora, viška šećera, prema njegovim riječima, doprinosi i ubrzanom starenju organizma te podstiče zapaljenske procese. Hronična upala niskog intenziteta povezuje se sa brojnim bolestima savremenog doba, uključujući metabolički sindrom i poremećaje u radu hormona. Kada se svakodnevno unose tri ili više kašika pirinča, kinoe ili drugih žitarica, organizam se konstantno suočava sa više glukoze, što dugoročno može ostaviti posljedice.
Zato preporučujem da se jutro započne bez šećera. Fokus bi, prema njegovom savjetu, trebalo da bude na mastima i proteinima, koji ne izazivaju nagle skokove insulina. Kao primjer navodi šaku badema kao prvi obrok, a tek kasnije tokom dana umjerenu količinu tamne čokolade ili voća. Time se organizmu omogućava stabilniji nivo energije i izbjegavaju se nagle oscilacije raspoloženja i koncentracije.
Kada je riječ o proteinima, savjetuje oprez i sa izborom namirnica. Riba je zdrava, ali može biti teža za varenje, naročito u većim količinama. Kao lakšu opciju izdvaja pileće i ćureće meso, koje organizam lakše razgrađuje. Mliječni proizvodi, posebno mladi sirevi, često se pogrešno predstavljaju kao idealni za dijete i detoks program. Međutim, oni mogu biti teško svarljivi i bogati laktozom, što dodatno opterećuje probavni sistem.
Mahunarke i žitarice takođe zahtevaju pažljivo doziranje. Iako proso ističe kao jednu od povoljnijih opcija, naglašava da ga ne treba konzumirati u velikim količinama. Svaka namirnica, bez obzira na reputaciju, ima svoj hemijski sastav i svoj uticaj na organizam. Ključ je, prema njegovoj poruci, u umjerenosti i pravilnoj kombinaciji.
Njegov zaključak svodi se na jednostavno, ali se često zanemaruje pravilo – kontrola šećera i količine hrane važnih je od iste etikete „zdravo“. Nije dovoljno birati namirnice sa dobrom reputacijom; potrebno je razumjeti kako tijelo reaguje na njih. Organizam ne pravi razliku između šećera iz voća i šećera iz slatkiša kada je u pitanju lučenje insulina.
Upravo zato, svaka odluka o doručku predstavlja početak biohemijskog procesa koji može voditi ka stabilnoj energiji i vitalnosti ili umoru, zapaljenju i dugoročnim problemima. Poruka koju profesor prenosi jeste da je umjerenost temelj zdravlja. Manje šećera ujutro, pažljivo kombinovane namirnice i kontrolisane porcije mogu biti jednostavne, ali snažan korak ka boljem osećaju i dugoročnom očuvanju organizma.
